eto duse sta je ostalo
ostalo je to da za vezu nisi
ostalo je to da sretna nisi
ostalo je to da mnogo toga nema
da vremenu dajes da povlaci poteze tvoje
konzervativna ti nisi
jer ne bi voljela proljece i jesen
od straha ti si
neka umre sad sto umrijeti mora
samo tako se radjaju
stoljeca nova
ubrzo nitko vise nece znati
da mi smo bili
a ni nasim dusama na pamet
vise pasti nece da se ponovo sretnu
jer sresti nekog i imati srecu
su rijeci sa korjenom istim a duse
mi smo srecu povrijedili
ja sam se Kairosa rijesio
morao sam jer u njega vise vjerovati ne mogu
i ovaj blog jos malo drzi mene
a onda nestati ce i njega
nove teme ima da krijem
duse takav je poredak stvari
ono sto stoji nestaje
kretanje je zivot a stajanje zlo
led, voda, vodena para sve je to H2O
ali stanje nije isto
idem sad jer bijes me love
i za sve za sto ti pokusas da me lovis
ja otkinut cu od sebe
kao lisica ulovljena u zamkau
ostavlja svoju sopstvenu nogu
nadam se da ponovo cu pjevati slobodi
nju cu pokusati milostivo molit
da mi supruznica bude
dan za danom
tjedan za tjednom
tanjit ce se niti ove
i napravit cu sto niko nije
ostat cu prijatelj nekakav
trcim sad u teskoce i probleme nove
ajde zivote udari bicem svojim
i jednog dana kad me slomis
znat ces da slomio me nisi
opak bio udarac je ovaj i blizu, vrlo blizu...
ali evo ajde udari jos jace
pomoc cu ti i sam
pa da vidim mozes li i jace
udahni - odahni
Post je objavljen 19.04.2005. u 20:32 sati.