duse duse
ti se ne sjecas mnogo toga
ne sjeas se osmjeha svoga
i sretnog sjaja u oku svome
prirode sto pohodismo je sretno
cice plaza, kina, poljupca i grada
sjecas se sveucilista jer ides stalno
ali puno slika je otislo duse zato
jer ti jesi duh
zaboravio si boli sto prevladavamo ih cesto
cak ih brises sa bloga ovog
zaboravljas sta pricasmo u dugim razgovorima
zasto plakah na vezi s tobom
zaboravljas duse tj. ne sjecas se toga cesto
ne smijes razumjem te ja
zaboravljas sto pricali smo vjesto
i cvijeca i svijeca
i nije tome bilo kraja
i zaboravljas da si cijelo vrijeme imala
paralelne naume
prevali si me duse vjesto
mislio sam da stvarna si ti ali nisi
ozivjeh snove tvoje ali to bi na kratko
brzo bjezis pa bjezi onda
nazivah te robom, pricah ti svasta ali opet nista
nista pomoglo nije
sjecas li se kakva je bila ljubav nasa
to dokuciti nije mogla ni masta
eto duse bas takvi smo bili
Post je objavljen 19.04.2005. u 19:59 sati.