dok sam bila mala, mislim da je e.t. pjevao pjesmu koje su rijeci isle nekako ovako: 'jos jedan dosadan dan, budim se, podne je...(u mojoj sobi nema te :))'. tak je nekak moj dan zapoceo.
kisa me uvijek natjera da ne svucem pidjamu (tak ja zovem ove stvari u kojima spavam iako to nije pidjama) dok zaista ne trebam. a za sada jos ne trebam.
kisa me tjera i na neke druge stvari, kao na primjer, kravljenje (po definiciji kravljenje je ljencarenje do iznemoglosti).
jeste li znali kutak:
unosenjem jedne litre polumasnog mlijeka odrasla osoba zadovolji dnevnu potrebu organizma za proteinima zivotinjskog podrijetla, a mogu jos dodati i da imunoaktivni sustav proteina u mlijeku omogucava otpornost i zastitu ljudskog organizma od stetnih bakterija, virusa i uzrocnika bolesti.
nadalje, jos 1947. godine, jedan je profesor prezimena Zdanovski rekao: 'kozje se mlijeko u zelucu covjeka zgrusava poput zeskog mlijeka u pahuljicama, a ne u obliku grude kao kravlje' te je zbog toga kozje mlijeko puno probavljivije od kravljeg.
i jos cu vam reci da kozje mlijeko lako probavljaju i laktoza-intolerantne osobe (one kojima nedostaje ß-galaktozidaza koja cijepa molekulu laktoze na molekulu glukoze i molekulu galaktoze, tj. sastavne dijelove).
dakle, kao sto vidite, ja danas i malo ucim uz svo to kravljenje. skuzila sam da je literatura sjajna – volim recenice kakve i sama pisem, a ocito autorica i ja imamo slican stil.
jucer sam bila s tim jednim tipom. i bilo je krasno. tocka.