Marketing
Ein Karem
Da bi dosli u Ein Karem, skrenuli smo prekasno s ceste Tel Aviv - Jeruzalem, pa smo lutali ogromnom borovom sumom i na trenutke nam se cinilo da smo na splitskom Marjanu, samo sto na vrhu sumovitog brda nije ZOO nego zanimljiva stambena zgrada. Stigli smo bas u vrijeme rucka i ugodno se smjestili u libanonskom restoranu. Proljece je prekrasno u ovom mjestascu, a zrak skoro visinski (oko 650 m n/v) i sve je bilo dobro dok za susjedni stol kojeg su zasjeli Halid, ucitelj povjesti iz Jeruzalema i njegova poznanica, osoblje restorana nije iznijelo nargilu
s koje se je sirio meni ugodan miris jagode, ali ipak neprikladan raznjicima i odresku koji su za cas bili i na nasem stolu.
Nakon podmirenog racuna prosetali smo lijepim mjestascem, koje se priprema za ocekivanu najezdu hodocasnika. Na svakom koraku se gradi i uredjuje, a u zraku je i mnogo dima od paljenja korova.
Sve, osim istocnjacke arhitekture, potsjeca na nase primorske krajeve.
Bolnica nas je docekala svom svojom grandioznoscu, ali i, kao, skrivajuci nekakve stravicnosti
medju kojima odmah po ulazu, izmedju zgrada koje se nizu jedna do druge, KUTAK ZA PUSACE u kojem nije bilo nikoga, pa je vise slicio na neku planinsku strehu u neprirodnom okolisu
do uzanih, sterilno cistih hodnika bolnickog podzemlja u kojima su mocni aparati sto prodiru u dubinu ljudskog tijela da bi nam otkrili gdje se skrila i koje je vrste nevolja!
Post je objavljen 19.04.2005. u 16:18 sati.