ne mogu vjerovati
kako se ljudi ne razumiju
kako svatko na svoj način prijateljstvo doživljava
opisuje, tumači
kako ga ja vidim
ne vidi ga druga strana
kako ga ja živim
ne živi ga on
pruži mi ruku i ja ću ti pomoći
potraži me za bilo što...savjet možda
i ako znam reći ću ti ga....bar ono što o tome mislim
možda i ne ispravno al ja tako mislim
prihvati ga ili ne neću se ljutiti
ti si taj koji odluku o tome donjeti moraš
ja sam tu da ti ga pružim ako mogu i znam
ja sam tu da ti rame za plakanje dam ako ga tražiš i želiš
ako ne poštovat ću tvoju odluku i maknuti se
maknuti se al ne predaleko
tako da uvijek možeš vidjeti da sam tu i spremna pomoći
i opet sve izpočetka s tobom proći
otprilike tako ja na prijateljstvo gledam
i tu nema ljutnje
tu nema vrijeđanja jer
ja sam se ponudila a ti si me
odbio
ja znam da je to samo privremeno dok se ti ne središ
ja znam da to ne smije na nas utjecati
ja samo poštujem tvoje trenutno unutarnje stanje
a kad dođe trenutak pravi sve ću saznati
i ne zato što ću se gurati da saznam
nego zato što ćeš ti to tako osjetiti
osjetiti da nešto mi reći želiš
da samnom nešto podijeliti želiš
i tada neće biti kasno
neće biti kasno ni za šta
jer mi smo prijatelji
i razumijemo se
razumijemo kad drugi pati i samoću traži
i ne vrijeđamo se zbog šutnje
jer znamo da ona neće dugo trajati
samo strpljivi trebamo biti
i drugom prostor dati...
jer to je samo privremeno ....
Post je objavljen 19.04.2005. u 10:22 sati.