Okruženi i opkoljeni
Nadnevka 23. listopada 1942. godine sa sjevera izbili su sovjetski 4. i 26. oklopni korpus, te se spojili s 4. mehaniziranim korpusom koji je nadirao s juga, a time je i zatvoren obruč oko njemačkih snaga 4. oklopne i 6. armije. Tih pet dana operacije URAN njemačke postrojbe izgubile su još oko 100 00 vojnika (poginuli i ranjeni) i 60 000 vojnika koji su pali u sovjetsko zarobljeništvo. Zauvijek je izgubljeno 925 zrakoplova koji su velikim dijelom uništeni na tlu. Ukupno 22 divizije njemačkih 4. oklopne i 6. armije s 330 000 vojnika našlo se u okruženju na području od oko 1500 km. Staljingradski 'pakleni kotao' prosječno u minuti ubija po jednog njemačkog vojnika. Kada pak su sovjetske 5. tenkovska i 51. armija izbile na svoje zadane crte, njemačka 6. armija i dijelovi 4. oklopne armije bili su udaljeni i sami negdje oko 120 km od najbližih njemačkih postrojbi. Hitler se povukao (pobjegao) iz Vinice, ali još uvijek iskazuje svoju vojničku neumješnost i svu bolest svog ludila. Naime, ne odobrava zamolbe zapovjednika Grupe armije 'B' generala Weichosa i zapovjednika 6. armije generala Pulusa da njihove postrojbe krenu u proboj iz okruženja u smjeru jugozapada gdje su sovjetske snage i najtanje. General Paulus svjestan je da bi njegovi gubitci bili veliki, ali vojnički gledano to mu je još jedino i preostalo, a u to doba za to još i ima snaga. Onaj 'betežnik' Hitler zapovjedio mu je kružnu obranu iako se u jednom trenutku učinilo da će pod pritiskom feldmaršala Mansteina i von Weicha, te generala Zeitzlera i Jeschonneha, s argumentima o malom broju opskrbnih zrakoplova, vrlo nepovoljnim atmosferskim uvjetima, te neadekvatnim zrakoplovnim pristaništima, Hitler popustiti, umiješao se još jedan veliki 'betežnik'. Maršal Reicha Göring izjavio je da će on osobno preuzeti na sebe opskrbu 6. armije u Staljingradu. Upravo on tom izjavom zapečatio je sudbinu 6. armije. Sovjetska 'Stavka' planirala je nakon početnih uspjeha što prije uništiti njemačku 6. armiju i poduzeti daljnje operacije poradi odsijecanja snaga Grupe armija 'A' na Kavkazu. Nakon početnog paničnog povlačenja njemačke postrojbe, od straha da ne ostanu u okruženju, 27. studenog uspjele su srediti svoje redove i organizirati obranu. Operativna snaga sada je 4. oklopna armija, odnosno oni njezini dijelovi koji nisu ostali u okruženju kod Staljingrada. Od tih postrojbi i 'ostatka ostataka' 3. i 4. rumunjske armije stvorene su dvije skupine 'Hollidt' i 'Don'. Zapovjednik im je feldmaršal von Manstein kojemu je podređene i 6. armija koja je u okruženju i daleko 70 km. Opet Hitlerovi bolesni naumi koji su čisto suprotni vojničkoj logici, pa tako on ne želi priznati da umjesto armijskih snaga rumunjske armije čine zapravo divizije u vrlo jadnom i katastrofalnom stanju, većina tenkova bojno sposobnih ostala je u okruženju sa 6. armijom, a koji sada jednostavno ne mogu izvoditi udar manevrom jer nemaju gorivo, a i ostale njemačke postrojbe borbeno su zamorene i umorne, slabo su opremljene, a strašna je ruska zima već vrlo blizu. Usprkos svemu Hitler i dalje vjeruje u nepobjedivost i mogućnost nekog preokreta. Evo još jedne Hitlerove totalne gluposti koja opet pobija sva normalna umijeća bitke. Hitler traži da se zaustave snage CA i istodobno da se otvori koridor prema okruženoj 6. armiji, a njoj zabranjuje bilo kakav proboj prema snagama Operativne skupine 'Don'. Manstein zna da ako Sovjeti uvide svoju priliku i sve svoje tenkove okrenu prema Rostovu ne samo da će zauvijek biti izgubljena 6. armija, već i sve postrojbe iz sastava Grupe armija 'A' koje se bore na Kavkazu, ali 'betežniku' Hitleru to nije bilo moguće dokazati.
Post je objavljen 18.04.2005. u 20:50 sati.