Ovu subotu sam isprobala još jedan novi sport. Bili smo na vikendici, radovi oko uvođenja vode su počeli, a time i nove radosti i izazovi za mene.
Aktivnost kojom sam se bavila može se svrstati u kategoriju «tko će brže» igrica. U ovom konkretnom slučaju natjecali smo se ja i bagerista. Moj cilj je bio iskopati svo cvijeće, lukovice, ruže i sitnije grmlje prije nego bager pređe preko njih (jer gdje bager prođe tu cvijeće više ne raste), a njegov je bio da me spriječi u tome. Na početku sam dobila kojih 15 minuta prednosti, a njega je kasnije zadržavalo iskapanje rupa na određenim dijelovima dvorišta.
Po etapama je to izgledalo otprilike ovako:
1. bagerista s mužićem dogovara gdje će se i što kopati za koje vrijeme ja trčim u garažu, stručnim pogledom izabirem najlakšu i najoštriju štihaču, istrčavam na poziciju za koju, na sreću ispravno, zaključujem da bi mogla biti prva na redu i bacam se na vađenje tulipana, đurđica, tuja...
2. bagerista sjeda u ogromno žuto čudovište, motor počinje brujati, ja polu iskopavam, polu čupam zadnji tulipan iz zemlje i u zadnjem trenu istrčavam iz sjene grabilice koja se diže i zaklanje sunce
3. dok bager kopa rupu za pumpu i spremnik, ja trčim na drugu stranu kuće gdje će biti septička jama, srećom tu je samo par tulipana koje već vještom rukom iskopavam s 2, 3 odmjerena zahvata štihačom
4. imam sreće, bageru smetaju za prolaz grane drveća u dvorištu pa dok to radnici pile i miču imam vremena iskopati biljke koje se nalaze na putu kojim će proći do druge strane kuće
5. tu je problematično, ruža ima dozlaboga dubok korijen, a ne mogu je baš zgodno primiti, nakon kraće ali žestoke borbe ipak je uspijevam što iskopati, što isčupati, nadam se da je izišlo dovoljno korijena da se primi na novom mjestu, pa onda jaglaci, pa neke male lukovice za koje ni ne znam što su, ali mama ih je tu zasadila pa su sigurno cvijeće, pa onda maknuti ukrasne panjeve i komade kore kojima je omeđena gredica, a bilo bi dobro spasiti i malo melise,,,
6. nekako uspjevam maknuti sve što mi se činilo da će biti na putu i odahnem, bager prolazi, dobro je, gredica sa strane je ostala živa, a i oni ljiljani i perunike s druge strane, ali neeeeeee
7. bager krene manevrirati, naprijed, nazad, okreće se, više puta zabija one nogice za učvršćivanje, od ljiljana nema više niti traga, otišle i perunike na vječna lovišta, a i mnogi sitni jaglac svih boja je ispustio dušu
8. ne stignem plakati jer već radnici koji duž kuće ručno kopaju kanal kuda će biti postavljene cijevi viču «A šta s ovom ružicom?» «Tu isto imate nešto!» pa trčim na tu stranu i spašavam što se još spasiti da.
9. uf, gotovo je. bager još kopa jarak od bunara do one prve rupe, a ja se malo odmaram prije nego se bacim na sađenje svog iskopanog bilja na nova mjesta
10. rezultat: neriješeno. stigla sam sve napraviti prije njega, ali sam fulala u jednoj procjeni čime sam mu poklonila nezaslužene bodove. još da sam mogla maknuti 25+ godina staru brezu da joj ne oguli pola kore i odreže hrpu grana...
11. zaključak i ocjena: vrlo opasan i zahtjevan sport, lako se svrstava u kategoriju ekstremnih, izazov utrkivanja s vremenom, igra živaca dok se sjena lopate bagera nadvija nad vašom glavom a vi pokušavate spasiti još koji nedužni život cvijeta, dilema misliti na sebe ili na nemoćne biljke koje bi uskoro mogle završiti samljevene pod teškim kotačima; potrbne predispozicije: sposobnost logičkog razmišljanja u kriznim situacijama, spretno baratanje štihačom, brzina, pokretljivost, dobro podnošenje stresa, fizička snaga (radi odnošenja iskopanih grumena zemlje s iskopanim cvijećem na sigurno)...