eo me, konačno naspavan i odmoran i netakojako depresivan... Sinoć se nije ništ pametnog događalo osim što je ptica smrti popizdila jer je počela dizati windowse 2k3 server enterprise, a nije imao sn, i to nije primjetio dok nije srušio stare i formatiro disk, pa sam mu morao priskočiti u pomoć sa svojim strafobalno brzim infranetom...
Nego svirali mi one svatove u utorak i bilo nam do jaja sve je bilo u najboljem redu bez ekscesa, ma svatove kakvi se samo mogu poželjeti. Sve super svi plešu, svima je dobra zajebancija pa deri, i tako do 6 ujutro. Spremili mi razglas do pol 7 sjeli u kombi i polako opičili za Brod. Sve je bilo ok al jebat ga morali smo otići vidjet kuću od Vjekinog kuma i tako malo se provozat i onda na križanju kada smo trebali skrenuti lijevo mi se sjetili tomsonove "pjesme" i skrenuli desno, te krenuli prema Osijeku, prošli ga i počeli se vračati u Brod.
Pouka ove priče je da se tomson nikada ne treba shvačati ozbiljno čak i kada je u pravu. Sad vam je sve jasno al boli me kurac.
Došli mi u Brod razvezli ekipu i ostali samo Mika, Kruno i ja. Šta čemo kako čemo ma idemo mi kod Mire u birtiju došli i zasjeli tamo, naručili jednu kavu, drugu, i na kraju ostali do pol 12 pričati i divaniti i popili još tri kave. Jebote mislio sam da ću dobiti instant kahveni čir.
A sad malo o Vukovaru, pa to je predivan grad, mislim je da je još uvijek razrušen ali uz mašte nabacit čete te cigle i fasade, i kad ga onda pogledate, ima da se userete od muke kad pogledate kako je to prelijep grad, a uz sve to nije klasično građen ima neko svoje ja svoj karakter i svoje osobine... E to je ono što fali Brodu svoja osobina i svoj karakter, a to je Brod izgubio poslije rata.
Neću više kanit ću se čorava posla.
Post je objavljen 18.04.2005. u 11:42 sati.