Ma nemoj mi to govorit...!
Neki je lik, kojeg ćemo mi imenovati Nevjerni Toma, 13/04/2005 napisao mail za stranicu poruke čitatelja u kojem iznosi sumnje u vjerodostojnost Robertovog posjeta Kongu te tvrdi da fra Drago Gverić ne živi i djeluje u Kongu nego u Sjedinjenim američkim državama. A Robert komentira to ovako...
....dobio sam jedan vrlo neukusan mail. Naime, jedan mi je Nevjerni Toma poslao mail u kojem piše da nikad nisam bio s motorom u Gomi i Bukavuu (gradovi u Kongu koji se nalaze uz samu granicu sa Ruandom) jer da on pouzdano zna koliko je opasno u tim mjestima i da se nikad nisam susreo sa hrvatskim katoličkim svećenikom fratrom Dragom Gverićem jer da on pouzdano zna da fra Drago Gverić živi i djeluje u Americi i čak mi je dao njegovu adresu u USA te dodaje kako je sve plod moje mašte. Njegov komentar možete bez problema pročitati na stranici poruke čitatelja.
E sad ono što najmanje volim u životu, to je da mi neko kaže da lažem. Ja čvrsto stojim iza svega što je napisano na mojoj web stranici i sve što pišem isključivo je i samo istina. A evo i argumenata. Da sam bio sa motorom u Gomi dokaz su fotografije mene i mog motora u Gomi. Inače, u Gomi sam bio samo jedno popodne i to sam došao iz Gisenyja, pograničnog mjesta u Ruandi. Razlog zašto nisam ostao duže leži u činjenici što je Goma nikakav mali gradić i nema se što za viditi niti ima ikakav zanimljiv kafić osim rupetina a ne zato što je opasno (naravno da nije najsigurnije mjesto na svijetu ali nije toliko opasno da se ne može ostati par dana). Jedina stvar koja me zanimala i zašto sam uopće došao u Gomu je vulkanska lava koja je prije par godina prekrila dobar dio grada kada je vulkan Nyiragongo proradio. Ja sam to želio da vidim i uslikam. Ja sam taj dan platio recepcioneru hotela gdje sam odsjeo da ide sa mnom, ne radi sigurnosti nego da me ima tko uslikati jer to mi je jedinstvena prilika u životu viditi i provozati se malo po vulkanskoj lavi. 06. ožujka sam pisao Priča o Kongu 1 a uskoro ćemo staviti i Priča o Kongu 2.
Nakon što sam to popodne obišao Gomu i uslikao što me zanimalo vratio sam se nazad u hotel u Giseny. Što se tiče same sigurnosti, Goma kao i Bukavu se nalazi uz jezero Kivu, samo na suprutnim stranama (sjever-jug). Područje oko Gome je bogato dijamantima, zlatom i izgleda da ima koltana (koja je to točno ruda neznam) a inače u cijelom tom području oko jezera Kivu sa strane Konga jako je nestabilna politička situacija i ima dosta paravojnih skupina a red i mir pokušavaju osigurati postrojbe Ujedinjenih Naroda. Sa svime sam tim ja bio upoznat prije nego sam pošao u Gomu i Bukavu i ono što trebate znati je to da je istina da je nesigurno ali opet ne na taj način kako to CNN prenosi ili BBC. Normalno da je rizično ići od Gome do Bukavua cestom sa strane Konga jer je put očajan makadam. U tom području zna biti dosta puta paravojnih skupina koje ubijaju najčešće radi pljačke i ja sam zato išao od Gome do Bukavua preko Ruande jer je put siguran. Što se tiče samog grada Gome tu nema problema. Preko dana poprilično je sigurno a i noću (pričali su mi ljudi koji su boravili malo više od jednog dana u Gomi). U biti nije opasno ako se koristi taxi i ne zalazi u neke najmračnije dijelove grada itd.
Što se tice Bukavua, mjesto je slično kao i Goma čak mi se čini možda malo i sigurniji iako nije za čuditi se ako se i dan danas nekad desi nekakva pucnjava u Gomi ili Bukavu ili se desi nekakav kriminalni čin po noći s obzirom da se ti gradovi ipak nalaze u kriznim područjima i da kriza možda jenjava ali još nije prošla a s obzirom da je ovo Afrika nikad se nezna. Što jest jest. Kretati se noću van gradova u pravcu sela to može biti jako opasno jer zna biti bandita. Mislim da je uopće glupo analizirati sigurnosnu situaciju u Gomi i Bukavu. Normalno je da je opasno i da za bijelca može biti pogotovo opasno jer je bijelac pojam bogatog čovjeka u Africi ali opet nije da je tako opasno kako neki likovi misle da čim dođeš da te ubiju i opljačkaju. Normalno, treba biti malo oprezan i imati malo sriće i to je to.
Sjetite se kako su o Hrvatskoj mislili stranci kad je rat bio. Za njih je svugdje bilo opasno, a u 2/3 Hrvatske nije puška opalila. I vjerujte mi da nisam ja nikakav narodni heroj zato što sam došao u Gomu ili Bukavu sa motorom. Ima i drugih bajkera koji su bili u Gomi i Bukavu. Dapače, neki su prošli dobar dio Konga a neki su izbjegavali ići u Kongo. Dakle sve je stvar slobodnog izbora. Svatko živ može doći sa motorom iz Hrvatske u Bukavu ili Gomu ako ima malo dobre volje i šušnja (novaca) u džepu. Ne trebate za taj pothvat biti Superman ili neki drugi junak iz stripova, vjerujte mi. U Bukavu sam došao preko Ruande i granicu sam prešao preko mosta na rijeci Rusizi koja u biti dijeli Cyangugu u Ruandi od Bukavua u Kongu.
Na granici me je dočekao glavom i bradom, nitko drugi doli hrvatski katolički svećenik fra Drago Gverić i proveo sam kod fra Drage Gverića u Nyantendeu (jedno selo 10 km od Bukavua) pet nezaboravnih dana. Dok sam bio kod fra Drage tri večeri sam bio i na piću u Bukavu. Prvu večer kad sam došao ja i fra Drago Gverić smo popili piće u dva kafića, zatim, jednu sam večer poslije bio sa jednim drugim fratrom na piću a jednu večer sam solo otišao na piće u Bukavu nakon posjeta kod hrvatskih časnih sestara. I nisam se nimalo osjećao ugroženim. Inače što se tiče vožnje motora po Bukavu, motorom sam prošao od granice kroz Bukavu i otišao deset kilometara u Nyatende kod fra Drage Gverića i motor sam parkirao u garažu. Da ga nebi netko ukrao, je li ?! Pa ovo je ipak Kongo a ne Stobreč.
U grad bi otišao sa fra Dragom ili nekim svećenikom sa terenskim autom, motor nisam koristio jer je cesta malo je reći očajna (za tih 10 km treba ti brat bratu preko 20 minuta) i zna biti blata pa mi sve ode u lice jer nemam blatobran a i nema logike da u grad idemo ja i fra Drago on sa svojim autom a ja sa motorom pa nismo skrenuli s pameti. Valjda je logično da idemo zajedno sa njegovim autom. Tako sam se s motorom provozao kroz Bukavu kad sam dolazio i odlazio. Prvu večer kad sam dolazio išao sam na piće sa fra Dragom ja sa svojim motorom a on sa svojim terencem jer smo pravo sa granice išli prvo na piće a onda tek u selo gdje se nalazi samostan. Eto svim Nevjernim Tomama točno u milimetar što se tiče mog posjeta motorom Gomi i Bukavu i mog posjeta fra Dragi Gveriću. Inače u Bukavu sam posjetio i hrvatske časne sestre koje su u ovom kraju već 30 godina. Uslikao sam se sa dvije časne sestre pošto ih sve nisam uspio viditi jer su imale obaveza i ne žive sve na istom mjestu.
Vjerodostojnost mojih riječi svatko živ može provjeriti, naravno ako ne žali da potroši malo para na telefon, kod hrvatskih katoličkih svećenika i/ili časnih sestara koji su dugi niz godina već misionari na ovim prostorima i sa kojima sam ja imao nezaboravne susrete. Oni mogu posvjedočiti da govorim isključivo i samo istinu.
Brojevi telefona su:
don Sebastijan Marković - Kigali, Ruanda
+250 08 488 332
ili fra Ivica Perić - Gitarama, Ruanda
+250 08 865 844
ili za otprilike dva mjeseca fra Drago Gverić - Bukavu, Kongo (ukoliko se vrati nazad u Bukavu sa odmora)
+250 08 759 120
ili časna sestra Romana Baković - Bukavu, Kongo
+250 08 540 186
Inače fra Drago Gverić je zadnjih desetak godina stvarno proveo u Americi ali je došao prije nekih pola godine nazad u Bukavu gdje je bio u službi 15 godina prije nego je otišao u Ameriku devedesetih godina prošlog stoljeća. Ja, Bogu hvala, raspolažem i sa fotografijama sa svim našim svećenicima i časnim sestrama što sam ih sreo u Africi mada neznam zašto se toliko puno palim na komentar tog sumnjivca. Nego tko mi hoće vjerovat nek vjeruje a tko neće ne mora i gotovo!
Pozdrav svima od Roberta Andrije Skejića iz Kigalija!!!
Post je objavljen 18.04.2005. u 09:39 sati.