evo me...tu sam...all nista ne obecavam ovaj put...moram smao reci da sam bas sjebana nekakva... i da sumnjam da ce zadugo biti pozitive u mojim postovima..
za od prilike pola sata je mojim strcima 18-ta godisnjica braka... bas me interesuje hocel se sjetiti jedno drugom bar cestitati...
deilo se dosta toga od mog posljednjeg posta ovje....i znam da sam rekla da idem zauvijek....ali sam isot tako ostalvjajuci ovaj blog u zivotu,ostavila priliku za kambek.... i evo me... tu sam,stojim pred vasim vratima,kucam i pokusavam jos jendom uci...ovja puta cista srca...
post je moj posljednji post bio potpuno iskren(najiskreniji do tad...ne da sam lagala u drugima,ali sam neke stvari skrivala),namjeravam nastaviti tom tradicijom...
ovih dana me puca depra,zbog necega sto nisam uradila... niame....nisam se potpuno skontalal s likom do kojeg mi je stvarno bilo stalo,jer to nisam smjla sebi priznati....mozda sam tako dugo bila bezveze da sam posljedja tri pokusaja da nestoo zapocnu likovi sa mnom,sjebala do bola,svojim idiotskim djetinjastim ponasanjem. i znam da ovaj posljednji zna da je ovo moj blog,ali,moram ti reci,ako ovo ikad procitas,ne pisem ovo da bi ti mogao procitati,iako ne bih imala nista protiv,jer znam da je sada sve gotovo,d anema vise povratka.neke stvari se ne mogu ispraviti,a ja sam svoju sansu propustila,ona je saad tu.ustaljena prica kazete?pa moguce je...al,najzalosnije je sto takve najvise bole.
jednom prilikom sam tako rekla "propustila sam sve prilike" -tad asmo se dogovarali da izadjemo napokon...
a on je rekoa" ajoj maji sta je to sad :D pa nisam se ja jos ozenio,niti otisao negdje dajeko"
eh.... ipak,zaboravio je na drugu soluciju..."da ja sve zabrljam"
... no
sta sad mogu...znam da cu patiti jedno vrijeme jos,al da ce vrijeme to isto tako da izljeci...do sad mije bilo mucno,jer nisam mogla nikome da kazem kako se osjecam(kada sam cula da j krenuo sa djevojkom,kojoj sam ja usput njega i hvalila,zeleci da se pokupe...zasto?vjerovatno je mene bilo nekako strah...glupo ali tako je),nisam zeljala d ami svi kazu:"pa sta si radila dok si imala priliku,dok si mogla ko bez sale s njim?!pa zasto si onda ko bez glave pobjegla?!isfurala ga u neku ruku?!zasto si onda njoj o njemu pricala?!"
pa ljudi,d aznam odgovor rekla bih! al ne znam... ono sto znam je da tek ka dnesto izgubis shvatis koliko ti vrijedi... al isto tako znam sa 100%-tnom sigurnoscu da se moram pomiriti s ovim...
vidite,jos jedna od ralzoga zasto sam oept pocela pisati,je da za 13 dana letim u njemacku(ako Bog da)i ostajem jedno 7 dana... a sjebala sam word i word pad na kompu,a mrsko mi pisati uzivo.
evo,vec dvije godine,svaku noc sjedim do ranih jutarnjih sati budna z akompjuterom...mozda sam propsutila dvije noci da sam bila kuci a nisam to uradila...
i svaku noc oko ponoci,psi pocnu da laju,ali bas laju...ne zavijaju,nego laju.... okrenuti prema jugo-zapadu....
Post je objavljen 17.04.2005. u 23:29 sati.