Ne znam da li je zdravo i normalno prikljucit se na broadband kada si daleko od kuce i kada si jos k tome star i mamuran u tri pm, a jos nemas Explorer tak da unos posta moras obavit u Safariju koji ti ne zeli postavit slikice (odmah cim sam udarila 'unesi sliku' objavio mi je prazan post; mozda sam ipak klikala kaj drugo, ne znam). Trebalo mi je par pokusaja da se ulogiram posto sam krivo upisivala moje korisnicko ime i lozinku, o, Lord almighty.
Nego, svadba. Odmah do hotela/bara gdje je bilo vjencanje vidjela sam da postoji i Rob Roy Football Club. Dakle, dobro je pocelo. Svadba ko svadba, gomila ljudi koje moras podnosit jer su ti rodjaci, a najradije bi ih zviznuo toljagom. Nakon sto je obavljen sam cin vjencanja, dijelile su se case sa sampanjcem. Pa sam si mislila, ako vec nista drugo, natjerat cu se da mi bude dobro. I tako je pocelo. Nakon toga je slijedio Guinness, i to nekoliko pints (1 pint = 0,565 litara). To se sve desilo prije jela tako da mi je fakat bilo svejedno. A bila umorna kao pas, ujutro se morala ustati u 4:45 da ulovim rani avion. Nema veze, nastavila sam u revijalnom tonu sa Pimm's. Haha, ja idem pitat da mi serviraju Pimm's u working class baru u Glasgowu. Pa nismo u middle England jugoistoku! Zena nije znala kako da mi ga ponudi (Pimm's je quintessential drink of the English middle classes; pije se pomijesan sa limunadom, a baziran je na dzinu). No, dobro, na kraju sam dobila sto sam htjela. Onda sam se opet isla gazit Guinnessom. Na kraju sam zavrsila sa Budweiserom (ne znam koji mi je bio posto Budweiser ne mogu smislit). Nego, idemo dalje. Poslije vecere je slijedio ples (ono, mladenci otvaraju sezonu plesa i te fore) i steta da se nije vise pustalo ceilidih muzike za ples (ceilidh = zabave gdje se sviraju skotske pjesme i plese na skotski nacin) jer mi je to bas bilo guba. Cak sam morala zaplesat i nije mi bio bed. Guinness je cinio svoje. Naravno, desile su se nezaobilazne obiteljske svadje, neki ljudi su se pokupili u protestu, deda je dobio neki napadaj, skuzila sam za jednog covjeka da je pljunuti Gill Grissom (Ekipa za ocevid), mladozenja se zgazio do daske, muski su svi dobili minijaturne flasice viskija od mladozenje, a mi zenske neke Lush mirisljave sapune, pih. Uglavnom, tipicno skotsko vjencanje. Jedino me je mucilo to sto nitko od prisutnih muskaraca nije nosio kilt!!! Sve neka odijelca, sim-tam, grrr.. E, ovo im nikako ne mogu oprostiti.
Jos malo pa odoh na sjever, Loch Ness. Tamo nema broadbanda. Zapravo, tamo niceg nema. Ali zato tamo mogu napuniti baterije do kraja. I mozda mi se ipak zalomi Nessie.
Post je objavljen 20.06.2004. u 11:35 sati.