Obećala sam Snježi, sad smo bile na kavi, da ću staviti na blog priču o Ćosi ali sad mi se ful ne da (Snježa zna) i nemam energije i sve mi je nekako tlaka. Snj, lepo se imej. Ok je Siddharta samo se bojim da sam bila onako tlakasto tlakasta i možda ne komunikativna i to. Ne želim sad s tim zagnjaviti i biti hipersenzibilna (kao dal ti je bed) ali ne bih htjela ispasti kuja. Ali, pa pričale smo, tako mi je sve bezveze. Ne znam zašto.
Dopisivala se s Vanessom ali to nije urodilo kavom. Ona uči, ja ne rdaim ništa. Svi nešto rade, ja ne radim ništa.
Joj
joj
joj
Snježo, nisam ti dala pare. To sve možda u nadi da se ipak sutra vidimo. Javi mi za Pulu.
Joj, brat mi je trebao ici u Barbarigu na neki rođendan ali nije a ja odmah išla sanjat Šerbedžiju, nejgovu ženu i curice. A možda zato što sam s Vlastom o njima pričala.
Još ne znam tko je Hamlet (da ti Papu kvragu i kvragu!!!!).
Trebala bih nazvati Marina, ali ne zbog toga nego da ga čuje i kažem mu da sam gledala Galeba. Galeb je OK ali nije nešto bogznašto. A Neva Rošić izrazito nije bogznašto.
Možda ga nazovem sad. Ne znam. Ne da mi se. Ne znam što bih mu još rekla. ne znam što bih bilo kome rekla. Ne izlazim. Ne pijem. Ne znam gdje je O. Ne zabavljam se. U bit zabavljam se i u biti i je ful dobro ali ipak nešto ne valja. Mislim da to ja ne valjam. Previše se družim sa sobom. A nemogu promjeniti. Ne viđam prijatelje. A to uopće nije istina jer sam danas vidjela jednog i sutra ću još dva komada a sa još 2 se dopisivala danas (kratko) a s jednim jučer dugo. S jednim se dopisujem mejlom.
Što ja hoću?
Što ja uopće hoću?
Biti ili ne biti?
A zašto to biti ili ne biti kad je u "Hamletu" najbolje ono "o sad sam sam, rđa sam i nitkov kukavan".
Ali ipak.
Nekoliko pjesama u glavi - REM, Balašević, Arsen...
Ništa novo.
Post je objavljen 17.04.2005. u 20:40 sati.