Marketing
dobre vile zbilja postoje...
Ipak (jedna od glupljih riječi), vikend nije prošo očekivano začinjen s jednim dugo organiziranim ultimativnim roštiljem sa puno ljudi, jer smo odlučili to napravit kad se zareda bar 5 sunčanih vrućih dana kak bi ekipa mogla ležat u travi, valjat se, sijat sjeme, ili nekaj sedamnajsto...
sve se svelo na Metal čelenđ u Pauku, nekolicina dobrih bendova i hrpa ljigavih nepotrebština, al bilo je fora... uvijek mi je na takvim mjestima fora naletit na ljude koje rijetko viđam (među inima i ananga i treba popit od blogera)... e, al kad smo kod mjesta di njih dvije najčešće sretnem: Močvara...
bilo je to pred nekih godinu dana, povod mog odlaska tamo je davno zaboravljen, nakon par pivi (koje su u Chvari nekak čudne) stisko sam trbuh i međunožje da ne pobjegne tekućina van i da mi ne zasmrdi najdraže traperice... maltene prekriženih nogu dotrčavam do wca, ženski je po običaju pun i cure uz ugodan razgovor čekaju u redu da si sjednu na tu "čistu, hladnu, zapišanu i zariganu" keramičku napravu... nasmijem se i kažem si "blago nama, cijeli svijet nam je pisoar i to ću sad bez čekanja obavit stoječki"... ALI!! ulazeći u muške odaje, pogledom samo prolazim preko sjedaćeg dijela (čitaj "školjke") koji je osim svega već navedenog i probušen (dakle, ograničene upotrebljivosti) i glavu okrećem prema najdražim pisoarima...
ALI NE!!! oni nisu zauzeti. ne ne. oni nisu zapišani. ne ne. oni su savršeno u redu... ALI!! jedna pripadnica grupe koja bi trebala čekat u redu na ženskom wcu skulirano, leđa okrenutih prema zidu, rukama oslonjenim na zid a nogama prekoračenih preko mog dragog prijatelja pisoara, vrši ono kaj bi ja trebo (bar sam planiro)... kaj da vam velim, sve se vidi, a da se bar nije vidjelo. čak i unatoč ogromnoj trbušini koja se nad sve nadvila, vidi se SVE... da je bar prizor bio lijep, sad bi ovaj post piso bez grimase na licu... dakle, cjelokupnu pojavu vam neću opisivat jer je nedjelja.
prizor iz pakla, slušam riječi koje me ni malo nisu mogle ohrabrit i odledit iz tog položaja "A kaj?! Pa gužva je u ženskom, a meni je bilo sila..."
"No shit." pomislim u sebi.... ali riječi iz mojih usta ne izlaze, mutav sam, ukočen, šok... uspijem spustit glavu da vidim da mi nije slučajno "fličnulo" od silnog šoka... nije, sve mi je zabeglo, više se ni popišat nisam mogo.... neeeeeeeeeeeeeeeeeee
Post je objavljen 17.04.2005. u 18:39 sati.