Operacija URAN
Plan za uništenje njemačke armije u Staljingradu kod Sovjeta pojavio se već u rujnu 1942. godine kada je general Žukov predložio Staljinu ideju o uništenju njemačke armije. Uvjeti za provedbu plana bili su da CA pod svaku cijenu zadrži grad, te da se dugotrajnim borbama protivnik iscrpi do njegovih krajnjih granica, a tada bi se prikupile sovjetske pričuve koje bi okružile i konačno uništile iscrpljenog protivnika. Planom je trebalo ostvariti dva cilja: 1. proboj na 'krilima' (sjetite se tko čuva krila njemačkoj 6. armiji) i opkoljavanje grupacije njemačkih postrojbi koje su u Staljingradu kako bi se te snage odvojile od ostalih njemačkih postrojbi i 2. potpuno uništenje opkoljenog protivnika. Staljin je nakon pozorno proučenih svih aspekata dopustio da se plan ostvari 13. rujna. General Vatutin i general Rokosovski dobili su zadaću da pripreme svoje armije do 9. listopada kada su trebale početi operacije kodnog naziva URAN. Snage Vatutina i Rokosovskog prvo su trebale forsirati rijeku Don, a potom bi se u operacije uključile i snage generala Jerjomenka koje su na Staljingradskom bojištu. Oklopne sovjetske snage obruč su trebale zatvoriti kod Kalača. Nasuprot talijanske armije sada su stajale sovjetske 1. gardijska, 5. tenkovska i 21. armija. Na Donskom bojištu bile su snage 24., 65. i 66. armije, a nasuprot rumunjske armije našle su se sovjetske snage uz 62. i 64. armiju još i 51. i 57. armija. Zračnu potporu pružat će snage 2., 8., 16. i 17. zračne armije, a topničku potporu trebalo je pružati 75 topničkih pukovnija i nešto novo – 115. divizija 'kaćuša'. Sada je odnos snaga približno jednak. Sovjestke armije imaju ukupno 1 005 000 vojnika, 900 tenkova, 13 500 raznog topničkog oružja 1 200 PZO topova i 1 100 zrakoplova, a na drugoj strani njemačke postrojbe Grupe armija 'B' broje 1 100 000 vojnika 1028 tenkova, 9788 raznog topničkog oružja i 1200 zrakoplova. Njemačka 6. armija svoj posljednji napad na snage sovjetske 62. armije pokušala je 11. studenog kada su Volgom tekle velike sante leda, pa sovjetskim snagama nije mogla stići opskrba preko Volge. No, njemačke divizije nisu uspjele sovjetske postrojbe baciti u Volgu i zauvijek je prokockana šansa 6. armije da zauzme Staljingrad. Nadnevka 19. studenog 1942. u 0730 počela je operacija URAN. Bilo je to tmurno i maglovito jutro, pa zbog toga zrakoplovstvo na obim stranama miruje. No, to nije zasmetalo topovima i 'kaćušama' da na područje od 28 km ispale gotovo 689 000 granata. Ovakva kanonada izazvala je pravi šok kod njemačkih vojnika, a nakon te nevjerojatne vatrene priprave sovjetska 5. tenkovska armija doslovno je pregazila i uništila rumunjske postrojbe. Manje njemačke postrojbe pokušale su pomoći rumunjskim, ali su i one uništene do posljednjeg čovjeka. Iza sovjetskih tenkova nahrupilo je sovjetsko konjaništvo (Kozaci i Tatari), a iza njih 'valjalo' se sovjetsko pješaštvo. Na staljingradskom bojištu sovjetske 57., 62. i 64. armija na sva tri mjesta probile su obranu rumunjske 4. armije i napale uz potporu 66. armije s Donskog bojišta postrojbe njemačke 4. oklopne i 6. armije. Sovjetske Donska 65. i 24. armija nadiru nezadrživo lijevom obalom rijeke Don i 'guraju' njemačke postrojbe ispred sebe. Za samo pet dana operacije URAN njemačke su postrojbe stavljene na 'trenutak istine'.
Post je objavljen 17.04.2005. u 16:31 sati.