Načela treba čuvati za ono malo časova u životu
kad načela trebaju, za sve ostale dosta je malo milosrđa.
Albert Camus
Svi nosimo u sebi pamćenje dobrote. Vlastite! Onih trenutaka kad smo bili ponosi na sebe, zadovoljni izabranim, skladni sami sa sobom.
Poslušali smo onaj unutarnji impuls, našeg intimnog savjetnika. U vrevi zvukova i ponuda zavirili smo u sebe, tu potražili odgovor i sa sobom se dogovorili.
Sretni u izboru i njegovim posljedicama samo smo mogli kazati: "To je to!"
Izbori i vrijednosti su u većini životnih varijanti vrlo jasni i nedvosmisleni.
Poteškoće nastupaju kad se započnemo prepirati sami sa sobom, kada tražimo argumente protiv svog unutarnjeg prijateljskog savjetnika i kada pokušavamo opravdati zbrljariju koja nam se dogodila ili koju planiramo.
Tada nastupaju cijele strategije samoopravdanja i argumenti ulice. Stvaramo buku jer nas buni unutarnja tišina.
Reče davno jedan mudar čovjek koje je iskusio dno ljudskog pada, ali i vrhunce čovječjeg uspona: "Ljubi, i čini što hoćeš!"
Mislim da je u prirodi ljudskog postojanja da gradimo, popravljamo i vedrimo. To je put sreće. Nije dovoljno ne činiti zlo, život nas poziva na nešto više: učiniti poneko dobro!
Kad se sve smiri, zastori dana zatvore, svjetla utihnu i gromoglasni pljesak proguta tišina, pa još jednom pogledam vlastitu predstavu pošteno i sam – mogu li tada zapljeskati sebi?
Ako mogu – sretan sam čovjek!