Dok su bitke i borbe bješnjele, grad je gorio kao buktinja, a pomiješan zadah ljudskog mesa koje gori, prašine i pepela ulazio je u nosnice i izazivao mučninu i povraćanje. Osvojene zgrade danju Nijemci bi utvrđivali za kružnu obranu, a Sovjeti bi ih napadali noću u manjim skupinama. U tim bitkama i bojevima za svaku zgradu vojnici bi se toliko ispremiješali da bi ponekad u istoj zgradi, u sobi do sobe, bili suprotstavljeni vojnici. Najstrašniji i najhrabriji bili su sovjetski vojnici pristigli iz dalekih azijskih i sibirskih stepa. Njih su Nijemci nazivali 'Staljinovi gladijatori' i silno su ih se plašili. Bili su to niski, zdepasti, izuzetno brzi i okretni, nadasve nemilosrdni u borbi i gotovo uvijek ginuli bi do posljednjeg, bez predaje. Pojavljivali bi se iznenada iz smrdljive kanalizacije naoružani dugim noževima i revolverima. Takve borbe s tim sovjetskim vojnicima Nijemci su nazivali 'Ratten krieg' ili 'rat štakora'. Kada bi ih njemački vojnici stjerali u kut, sami bi sebi pucali u glavu ili bi se bacili u ponor. Kada pak su jurišali na njemačke položaji, njihovi prvi redovi jednostavno bi se bacili na bodljikavu žicu, a drugi bi preko njihovih leđa pretrčali. Kada bi lovili njemačke vojnike činili su to s ustrajnošću poput lovačkih pasa. Njemačka 6. armija napala je industrijsku zonu Staljingrada 1. listopada s tri strane, te je nakon teških borbi i uz velike gubitke uspjela zatvoriti 'kliješta' oko Orlovke. Postrojbe 6. armije ugrozile su i tvornicu 'Crvene barikade' kao i Strojarsko tehnički zavod, ali njihov daljnji prodor zaustavili naoružani radnici tih tvornica uz snažnu potporu sovjetskih amfibijskih postrojbi koje su brzo prešle Volgu kako bi pomogle radnicima. U borbama prvih dana listopada njemačke postrojbe pretrpjele su izuzetno velike gubitke, pa je general Paulus zapovjedio prekid borbi kako bi se vojnici odmorili i pričuvama popunili načeti prorijeđeni redovi njemačkih postrojbi. No, kad je to čuo onaj drogirani i bolesni Hitler naprosto je pobjesnio, pa je generalu Paulusu zapovjedio da bez obzira na žrtve 14. listopad mora biti nadnevak pada Staljingrada. Tog sudbonosnog nadnevka njemački zrakoplovi bombarderi izveli su rekordnih 3 000 borbenih naleta. Bombardiranja su bila toliko snažna da je izazvan veliki požar koji je jednostavno noć pretvorio u dan. Njemačke tri pješačke i dvije oklopne divizije uz snažnu potporu 180 tenkova svom su žestinom udarile na grad, zauzeta je željeznička postaja Staljingrada i u području Kuprosnoje njemački su vojnici izbili na rijeku Volgu čime su odvojili postrojbe sovjetske 62. armije od sjeverne sovjetske 63. armije. Nijemcima je u ruke pala i tvornica traktora, pa su za Staljingradska mjerila njemačke postrojbe mogle slobodno upisati veliki uspjeh. Naime, osvojili su punih kilometar područja grada i izbili na svega stotinjak metara od glavnog stožera generala Čujkova. General Čujkov kasnije će napisati da je to bio najkritičniji trenutak u Staljingradskoj bitki. No, već u tjednima koji su dolazili pojavili su se i prvi znaci upozorenja za njemačke zapovjednike. Njemačka 6. armija potpuno je potrošila sve svoje pričuve koje su joj pristigle s 'mirnijih bojišta'. Doprema doknadnog ratnog materijala bila je sve teža, a njemačko zrakoplovstvo moralo se nositi s novih 1200 sovjetskih zrakoplova koji su stigli i bili spremni za novu 'rundu' zračnih bitaka. Sve više sovjetske partizanske (gerilske) postrojbe napadaju njemačke konvoje koji idu prema Staljingradu. Sovjetske tračnice na prugama nisu bile po njemačkim standardima, pa su njemački inženjerci osposobili samo neke od pruga, ali upravo te pruge najžešće su napadali partizani vješto vođeni od sovjetskog NKVD-a. Na sovjetskoj strani također su pretrpljeni teški gubitci. Sovjetske postrojbe 62. armije kao 37. gardijska divizija i 54. pješačka divizija imale su svega nekoliko desetaka preživjelih vojnika (Sovjetska divizija u to doba znala je brojiti i do 18 000 vojnika, pa su ti gubitci u ljudstvu doista strašni. Sovjetsko zapovjedništvo 'Stavka' odmah je zapovjedila postrojbama Donskog bojišta da izvrše što snažniji pritisak na njemačke armije kako bi se bar malo oslobodila Čujkova 62. armija. Tim postupkom njemačko je zapovjedništvo natjerano na povlačenje dijela snaga natrag na Don i Athumanunh je uvjeren da je to najvjerojatnije i spasilo Staljingrad od pada. Njemačka 6. armija istrošila je sve svoje udarne postrojbe, pa je prisiljena priječi u obranu, a na krilima ima postrojbe Saveznika koje su sumnjivih kvaliteta, a iz dalekih stepa, tiho, ali sigurno, prikrada se još i strašna ruska zima.
Post je objavljen 16.04.2005. u 21:36 sati.