Bilo je to neko bolje vrime za svjetioničare… možda ga je tribalo zamrznit i ostavit tako, jer svjetionici su ionako bili izolirani od događaja s kopna; jedini dokaz da svjetionik nekome pripada, bila je zastava na jarbolu, koju su svjetioničari morali svako jutro izvjesiti, nekako kao i u vojsci. Ma i bilo je kao i u vojsci, samo dosta ležernije… No, ono što je mene impresioniralo kao dijete je bila besprijekorna uniforma, koju je otac oblačio u svečanim trenucima...
Klikni naslov za ostatak priče...