Došao je i taj dan, povijesni dan za Hrvatsku i sve njene narode i narodnosti. O značaju događaja svjedoči i činjenica da je naš nacionalni EjčTiVi direktno sa mjesta događaja uključivši se u direktan prijenos prenio povijesnu sliku dizanja NJE. ONA je dignuta 19. lipnja 2004. u 22:00 sata, a zadnji koji se držao za nju prije nego je skroz dignuta je ON, Dr. Ivo Himself.
Za sve one nesvjesne gigantske veličine događaja navest ću (iako mi se to čini sasvim nepotrebnim) tko je ONA. ONA je, pazi sad, Zastava Europske unije. Nevjerojatno, tko je ikada mislio da će se današnje dostignuće ispuniti, tko je mogao sanjati da će ONA biti podignuta. Kolike su samo samoprijegorne ruke šivale NJU. Koliki su je samo mučenici teglili iz šivaone do Trga bana Josipa Jelačića gdje je ONA dignuta. Nebrojeni! Ali ipak Zastava Europske unije je iz ruku DR. Ive otišla prema gore, gore sve do vrha bandere. Povijesno, nema što! To zahtijeva barem praznik ili minimalno spomen dan. To je to – Spomen dan Zastave Europske unije.
Ljudi moji, takav cirkus jedino u Rvatskoj je moguć. Jedino i isključivo kod nas!
Post je objavljen 19.06.2004. u 22:38 sati.