Pročitao sam jutros u Osječkom «Domu».
Iz dnevnika trinaestogodišnje djevojčice, koju su pretukli zbog 8 kuna.
Komentari su suvišni i nepotrebni…
Iz dnevnika male Doris, 9. travnja 2005.
"Nitko zapravo ne shvaća kako to boli… Krv ti se razlijeva niz lice, vidiš blijede face, polake pokrete… Nekakav film ti se vrti po glavi koji zapravo i ne shvaćaš. Pokušavaš ga shvatiti, ali uzaludno. Osjećaš fizičku i psihičku bol. Ne shvaćaš tko, što, kako i gdje, nego samo shvaćaš da si dobio batina. Osjetiš da ti je ponos i ego na podu i pokušavaš ga skupiti i zaljepiti komade. Poput razbijene vaze. Vazu ću zalijepiti, ali će pukotine zauvijek ostati. Nikada neće proći. Bijes i osveta duboko u duši, duboko tuče i buni se. Dok krv lije, ljudi su u zabludi, tebi se samo taj događaj prevrće u glavi. Prvi pogled u ogledalo: Bol. Krv. Suze koje peku izranjavano lice, stisnuti zubi i šake, a u očima sijeva bijes. Hukti, kuha, vrije, buči i reži, želi izaći na površinu. Ali na prvi pogled sam izgledala posve smireno, skulirano. Psihička bol se nije osjetila na licu. Sve iznutra.
Ali će jednoga dana izaći na površinu."