Marketing
The day after...
Preživjela sam. Ne mogu reći da nisam. Ali mogu reći da neću ići na proslavu 15 godina mature. Jednostavno ne želim provesti večer slušajući svatovsku muziku, gledati vrhunsko prenemaganje od ljudi koji se nimalo nisu promijenili, ali su svi odjednom srdačni i prijateljski nastrojeni, a kad si okrenu leđa svejednako pljuju jedni po drugima. Izdržala sam do nekog vremena kada je bilo pristojno otići i onda sam si obećala da je život prekratak da ga trošim na takve bedastoće. Svi ljudi koji su se mrzili u srednjoj i dalje se mrze, oni koji su si bili dobri i dalje su si dobri...Sve ovce koje nisam podnosila prije 10 godina i dalje su ovce. «Udala si se, za koga, što radi? Imate djece, nisi trudna, kako to?». Neka koza koja je završila stomatologiju, upecala bogatog tipa koji joj je otvorio privatnu ordinaciju, cijelu mi je večer pričala o plombama, aparatima za zube i na kraju mi je dala vizitku. Uglavnom, niti alkohol nije pomogao jer je sve bilo tako prerealistično i jadno (if you know what I mean) da nisam mogla pobjeći od lažnih poljubaca, osmjeha i rukovanja. Svi su se obukli kao modno osvještena zlatna mladež, a onda su mužikaši zasvirali svatovske hitove i intelektualna elita je odbacila maske i zaplesala uz šlagere, narodnjake, znojeći se u svojim versace i dolce&gabana oblekicama. Stoga ću svima dati savjet na kojem ćete mi jednog dana zahvaljivati... Nemojte ići na proslave mature osim ako niste bili pripadnik onih 0,3% srednjoškolske populacije koji je išao u razred gdje su svi bili «ekipa», gdje su se svi manje-više voljeli i rastali se kao prijatelji na kraju srednje škole. Ako pripadate ostatku, tj. velikoj većini koja iz cijele svoje generacije želi zadržati kontakt sa 10-ak ljudi, a ostale zaboraviti ... napravite party sa tim ljudima, dobro se provedite prepričavajući omiljene događaje, izmijenite brojeve i to je to.
Post je objavljen 19.06.2004. u 21:09 sati.