Prenosim sa Iskona
Iako Vatikan želi osjetljive diskusije među kardinalima držati u strogoj privatnosti, suvremena tehnologija omogućuje dopiranje iza zidova Sikstinske kapele, a odlučnih kandidata za posao ima na sve strane.
Približavanjem početka konklave na kojoj će biti izabran nasljednik pape Ivana Pavla II., napast za pojedince postaje sve veća. Što i ne čudi, s obzirom da će to ime osigurati eksplozivne novinske naslove, a privatne diskusije među raznim strujama konklave mogle bi biti i politički osjetljive.
Tako bi i mediji i sigurnosne agencije raznih vlada mogli imati razloge slušati o čemu pričaju kardinali kad 18. travnja počnu razgovarati o novom poglavaru katoličke crkve.
Giuseppe Mazzullo, privatni detektiv i bivši rimski policajac, čija jedinica usko surađuje s Vatikanom, kaže da je crkva poduzela sve mjere kako bi kardinalima osigurala privatnost.
"Mjere sigurnosti su vrlo stroge", rekao je agenciji Associated Press. "Ljudima će biti teško ukrasti informacije. Jako, jako teško, ako ne i nemoguće".
Ali, ovo je prva konklava od 1978. i od tada je povećana sofisticiranost opreme za nadzor, što je navelo stručnjake da upozore kako postoji mnogo načina da se uhodi konklavu. Kažu da će biti potrebne i velike protuobavještajne mjere kako bi se spriječilo ikakvo curenje informacija.
Najočekivanij je pristup podmetanjem radio-odašiljača u prostorije u kojima će se voditi rasprave. Uređaji veliki tek nekoliko melimetara mogu se kupiti u trgovinama, a vrlo se lako mogu prikriti u olovke, knjige ili zidne utičnice. Također mogu potpuno nemaskirane biti postavljene ispod stolova.
Ali Craig Benn, inženjer u londonskoj tvrtki Electronic Surveillance kaže da 'bube' zapravo moraju biti kudikamo veće kako bi imale dovoljno energije i snage za praktično emitiranje.
Dodao je kako radio-prisluškivanje vrlo lako može otkriti profesionali tim tzv. čistača, koji koriste uređaje koji mogu otkriti emiter u sobi.
"Kudikamo učinkovitije bi bilo postaviti uređaj koji radi preko signala mobilne mreže", kaže Benn. Takve uređaje je puno teže otkriti jer je njihov signal maskiran u uobičajeni promet mobitel signala. I što je najvažnije, može im se pristupiti mobitelom s bilo kojeg mjesta na svijetu.
No, ni ta metoda nije previše efikasna, jer se signal za mobitel može ometati uobičajenom opremom za tu svrhu, a nije problem ni otkriti lokalni signal za mobitel.
Sljedeći pristup mogao bi zadati najviše glavobolje vatikanskim službama sigurnosti jer mu se najteže suprotstaviti i najteže ga je otrkiti. Radi se o laserskim mikrofonima velikog dometa. Usmjeravanjem laserske zrake na prozorsko okno može se pratiti razgovor s druge strane, tako da se očitavaju vibracije koje se iz prostorije prenose na staklo. I što je najbolje/najgore kod ove tehnike je to što može operirati i na udaljenosti od nekoliko stotina metara.
Benn kaže da bez obzira na sve ovakav nadzor može biti strahovito teško provesti. "Imate li dvostruke zastore ili pada li vam kiša, imate problem", kaže on. "Osobno, pokušao bih podmetnuti uređaj koji radi na frekvenciji mobitela".
"Unatoč velikom napretku tehnologije, većina nadzora ostala je odlučni 'low-tech'", kaže Steven Aftergood, stručnjak za nadzor Federacije američkih znanstvenika.
"Najbolje špijunske metode ujedno su i one najtradicionlanije: podmićivanje i zastrašivanje", rekao je. "Tehnologije jest napredovala, ali, mnoge tehnike stare su tisućama godina".
Ali Aftergood se pita može li protuobavještajna služba Vatikana izdržati dovoljno dugo. "Nije tajna da bi konkalava mogla trajati dugo. No, svejendo mislim da bi se u to prije upustili novinari nego profesinalni špijuni".
Post je objavljen 15.04.2005. u 23:58 sati.