danas mi je u razredu palo napamet da se igramo onoga kad se pljeskamo rukama(neznam kako to drugacije nazvat) i onda ono prvo jedna kaze ime pa druga kaze ime pa tako redom ime prezime grad drzavu voce povrce pa zivotinju.. i ko neke male klinke smo se uzivile i nas 4 igrale iako smo stalno dolazile najvise do drzave jer bi se uvijek neka zbunila.. bas sam se smijala kako smo glupaste i sta radimo..
al od tada mislim na to kako nam svi ti najljepsi i najluši dani brzo produ.. ko jucer se sjecam kad smo ja i marina sa nekih 5-6 godina sjedile na zemilji u njenom vrtu i iskopavale neke krumpire .. svaki put kad vidim sliku gdje smo tako male i slatke bez ikakvih briga se zapitam pa kako je moguce da mi vrijeme tako prozuji kraj mene? ni nestignem se okrenut..
a tako silno ne zelim odrasti.. ovo su mi najbolje i najdraze godine..
znam da svako zivotno doba ima svoje cari ali sada je predobro da bi poslje moglo bit bolje... mozda i jesam sebicna kad to mislim ,mozda sam jos nezrela.. samo znam da mi je svaki rošendan u zadnje vrijeme tuzan jer mi se neda starit.. ova sva moja glupiranja i sranja koja napravim.. sve mi je to super sada.. a strah me da poslje necu imat prava na to..
ae..
Post je objavljen 15.04.2005. u 23:13 sati.