I danas je ludi dan. Kako to znam? Vrlo jednostavno. Negdje pred podne, pred ručak, zađoh u svoju nastambu da si uzmem nešto za objed, pogledam kroz prozor i vidim kako sjekira uz vodu pliva, te da uz brijeg teče rijeka brza. Okrenem se od prozora, pogledam kroz vrata na Plantažerom trijem, te vratih lice nazad prozoru. Uistinu, potok je postao brza rijeka, a sjekira koja bijaše odbačena na znak gonga koji je Plantažera pozvao njegovom bijelom hljebcu i damastnom stolnjaku i kristalnoj čaši s rujnim vinom, sada uistinu pliva. Ona ne ide na objed, zaključih naglas odlučivši se posvetiti svojem odmoru od radnih zadataka, ostajući unutra, jer mi je već dosta biljaka, zelenila i sveg toga rasta i razvoja žive prirode oko mene, koja se toliko uskomešala i krenula u pokret da je više mi koji nismo skloni ludovanju teško možemo pratiti. Ostali su se uključili u ludovanje.
Što to znači biti spreman za uključenje u ludovanje? Vrlo malo. Trebaš biti toliko prirodan i jednostavan, da sve što vidiš uzimaš zdravo za gotovo. Takvi su Kravan i Miško.
Kravan ima strpljivosti, jer nema ništa drugo. Nedostaje mu dobrohotnosti. Zato i jest uvjeren da je preorao ta tri rala, iako je samo svojim papcima zgužvao neke veće grumene i razmrvio one manje svojom masom. Kravanu neodstaje dobrohotnosti, što se nadoknađuje time što Plantažer sve posjetiteljima Plantaže i svoje prijateljim uvjerava kako ona ima u sebi žar unutarnje vatre, koji nije nekontrolirani požar koji završava paležom, garom i općom katastrofom.
Zna se, da gdje ima krava ima i miševa, a i štakora, ukoliko nema mačaka. Zato su mačke i dvorske i plantažne životinje. Štakora i miševa ima svugdje. Miševi grizu slamu, a štakori kravine noge. Zato ne živimo samo od mlijeka, već treba nešto dati jogurta i "lijenoj" mački.
Da se vratim na temu dana. Miško se čini umiljatog karaktera, sa svojim cvrkutavim cviljenjem i škripanjem koje proizvodi nožicama. Miško može biti koristan Plantaži jedino ako ga Plantažer posadi za bicikl, uglavivši mu nožice u klipsere, pa neka vrti njima i stvara struju pogoneći svojim trčkaranjima mali priručni generator.
Tko je htio znati, uz krave, miševe i mačke, imamo tu od životinja jednu devu. Devan je više zaštitni znak i vabitelj gledatelja, nego životinja pogodna za koristan rad na plantaži. Deve su pogodne za karavane i za pustinje, a ne za prenošenje buradi, ogrjevnog drveta, nekih dasaka ili vreća brašna, te kašeta piva ili kutija sa vinom. Plantažer je zapravo konzervativan, pa Devana drži kao zaštitini znak, no ne prilazeći mu previše blizu jer je čuo da deve znaju jako sliniti ili čak pljunuti po čovjeku kada im nešto nije pravo.
Mi radnici na Plantaži, znamo da to uopće nije istina, jer se to odnosi na ljame ili možda vikunje, koje su čak goveda i daju finu vunu, no uživamo u tome da Plantažer živi u zabludi. Zapravo, Plantažer, upravo kao i mi drugi, ima svoje snove i nadanja, pa nije lijep i pristojno prenuti ga iz njegovog snatrenja. Tko zna, možda smisli još nešto jako dobro za Plantažu i za sve nas? Dobro je da nas ne iskušava zmijama, podnoseći nam ih pred lice, gledajući hoće li nas ugristi da bi vidio što misle o nama.
S obzirom da nisam još čula da je ikoja deva izgrizla mačku ili joj pojela njezinu hranu, mislim da ima mjesta za daljnja ludovanja. Za sada, ipak, uz darova punu torbu i ovu, od bunike čorbu, vodimo još lijepi život. Svijet će biti još ljepši ako nas se pridruži Majmun Mlad.
Post je objavljen 15.04.2005. u 15:18 sati.