Gledam TiVi i dođe reklama sa porukom: «I Srednjaeuropa navija za vas» (ili nas - nisam siguran!). Uglavnom znate o čemu govorim, o reklami INAMOL-a odnosno MOLINA-e (kako već kome paše), kad oni turbo-super obučeni menageri na kolegiju gledaju utakmicu. Dobro što to znači? Zašto bi itko snimio reklamu i platio velike novce da se ista vrti u eteru nacionalne televizije sa porukom da «Srednjaeuropa» navija za nas ili bilo koga drugoga i koga se to uopće tiče?
Vratimo se korak natrag. Koja je zapravo svrha reklama iliti propagandnih poruka? One (reklame) služe unaprijeđenju prodaje nečeg ili nekog. Ponekad je to osvježavajuće bezalkoholno piće, ponekad osvježavajuće alkoholno piće, nekad su to higijenski ulošci, a nekad i kandidati za premijera ili predsjednika države. Dakle, kad sve to zbrojimo u pitanju je prodaja lako ili teško probavljive robe. E sad, što prodaje reklama s porukom da jedan određeni dio rodnog nam kontinenta navija (ili zavija ili što već) za nas (ili vas ili njih)? Zašto je nacionalnoj kompaniji (sa strateškim partnerom) za prodaju raznih derivata jednog oblika fosilnog goriva stalo do toga da ja ili bilo tko drugi zna kako «Srenjaeuropa» navija za hrvatsku reprezentaciju? Što li to samo pod krinkom ovako glupe poruke oni meni i vama pokušavaju prodati? Teško da je nafta jer na nju imaju monopol, a i klijenti su im više manje ovisni o njihovim proizvodima jer, koliko god smo svi mi na granici ili ispod granice siromaštva (po relevantnim anketama), svi ipak imamo metalno-motorne kućne ljubimce koji se «furaju» na naftu i njene derivate. Ako nije to, što je onda?
Nakon apsolviranja gorenavedenih činjenica (fakata) došlo mi je da se malo zamislim nad motivima koji su vodili naftaše da od svojih PR brain-giants-a zatraže i dobiju ovakav reklamni uradak. Hmmm, što bi to moglo biti? Evo što sam smislio.
U situaciji kad u Hrvatskoj galopiraju anti-privatizacijski i anti-stranokapitalski osjećaji jedna strana tvrtka, pozicionirana negdje u središnjem dijelu kontinenta na kojem posluje, definitivno ima interes pobuditi pozitivne osjećaje među Rvatima kako bi sa 25 postotno-strateške pozicije prešli u položaj većinskog vlasnika. Posljedica, takve jedne u osnovi racionalne želje za prihvaćanjem od strane javnog mijenja, rezultirala je ovom idiotskom reklamom. Kad još u ocijenu reklame dodam i podatak da zapravo država kao većinski vlasnik INA-e u 75% iznosu financira reklamu koja služi da bi manjinski vlasnik postao omiljenijin i lakše, uz manje otpora ksenofobične javnosti, u konačnici postao većinski, reklama dobiva na smislenosti neplanirane bodove i dostiže (bar kod mene) neslućene visine u piarovskim ostvarenjima ikada.
Post je objavljen 19.06.2004. u 18:27 sati.