Zvončići su pjevuckali cijelu noć, oni koje postaviš gdje ti se sviđa pa vjetrić može i s lijeva i s desna kako se njemu sviđa. Čudesne su bile te pjesmice, ispušila sam pol kutije sjedeći na prozoru, gola stopalca mi se malo promrzla, a uši su mi sve veće i veće bile, ko u Pinokija koji se u magarca pretvorio. Skoro mi došlo da još čekam da vidim kako je biti Pinokio magarac, ali su zvončići tako milo pjevuckali da sam iskočila kroz prozor (dobro se može i s visoka kad si bos) i malo dodatno prodrmala te zvončiće da malo i moje note zasviraju.
Ma krasno je to proljeće, velim vam, možeš se kotrljati ko blesav niz svaki novi listić i nadisati se mirisa zemlje koja cvrči ko cvrčkić…cvrč…cvrč…Vidjeh s jedne grane na cesti jednog gegavog pijanicu usred noći, samo ja i pijanica. On po cesti, a ja s grane visim. Skoro ga je neki auto pogazio kad je zagegao s nogostupa, a ja sam se stuštila i napravila nekoliko koluta naprijed i nazad i aterirala ravno u krevetac gdje me dočekala jedna gola guza i sve ono što uz nju ide naprijed i nazad i gore i dolje, nekoliko puta.
Barbara mi jutros zvoni na vrata i spominje neku gitaru,rekoh joj : jebeš gitare, barbarela, pusti me da spavam, a ti slušaj zvončiće. Ako nema vjetra prošetaj malo i lupni sama pa će bit' muzike.
Ma krasno ovo proljeće.
Post je objavljen 15.04.2005. u 12:14 sati.