Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/xiola

Marketing

Lost in the Docklands

Ohoh, ostavit cu jos ovaj trag za kraj ovog tjedna: radujte se, djeco moja, o, radujte! Bit ce puno toga britkog nadrobljeno ovdje, zato pazite se, o, narodi, pazite se!

Dakle, jucer bijah na nekom meni zanimljivom seminaru. Hah, seminar ko seminar, samo sto se ja izgubih ko zadnji seljak s vilama i sijenom u kosi. Pola sata bauljah u 100% krivom smjeru prije nego skuzih da sam se ipak udaljila od mondenog Docklandsa (i to tek onda kad sam panicno nazvala kolegicu na poslu da mi pogleda na mapu). Tak mi i treba kad u zivotu ne zakrocih u Canary Wharf (gdje se nalazi najvisa zgrada u Londonu), poslovni kompleks ravan, recimo World Trade Centeru. Cak se i Ajarej usudila izbombardirat taj komadic Londona prije desetak godina. Tek toliko da nas podsjeti tko tu vodi glavnu rijec. No, ovo vec spada pod besmislene digresije. I tako, zahvaljujuci mom (dez)orijentacionom instinktu koji radi preciznoscu (polu)pijanog covjeka, zakasnih punih 45 minuta. Nema frke, glavno da sam dobila kuuuuul torbetinu (ko fol) na kojoj pise ALM London, tako da svi znaju u kojoj luzerskoj profesiji se nalazim. Geek chick power! Moram li napomenuti da se po prvi puta izvozah sa Docklands Light Railway? Nesto poput Total Recall marskovskog vlakica (sve je kompjutorski regulirano, pa tako nema ni vozaca, no konduktera, nikog: totalni twilight zone).

No, da, posto se sad svi igraju nekih iPod top lista (cak i Dablja), pa da vidimo sto se na random playlisti trenutno nalazi kod mene (oho, jedva ljudi cekaju, da, da). Napominjem da je ovo fakat random izbor: ono, stisnem mini iPod forward i udri. Sa prikladnim inteligentnim komentarima pokraj svake kompozicije, naravno. Disklejmer: poradi sprijecavanja masovnog ubojstva dosadom, sazet cu sve u top 5 listi (umjesto top 10).

1) Nitin Sawhney - Mausam. Nije etno, nije tehno, nije ambient, nego nesto sasvim drugo. Uglavnom, da ne brbljam previse, zvuci fantasticno. Prikladno za chill out nakon hard night's derneka. Na ustrb muzike dobar je i za mrknut. Intelektualna analiza, nema sta!

2) Bodyrockers - I Like the Way. Nista pametno, nego dobar ritam i rijeci koje savrseno opisuju Gruzijca (to cu mu pjevusiti na uho slijedeci puta). Eh!
There are so many things I like about you, I just don't know where to begin... OK well, I like the way you look at me with those beautiful eyes, I like the way you act all surprised, I like the way you always get it wrong....

Well, you get the picture.

3) Moby - Heaven. Hmmm, obicno dignem nos do neba kad mi ovo zadrezdi na mini iPodu. Onako, osjetim se sva spiritual, iznad svih i prepotentno se smijesim samoj sebi i gledam si odraz u prozoru od vlaka, tj divim se samoj sebi. Cisti egoizam na djelu.

4) Def Leppard - Photograph. Saker sam za unisonu multiharmoniju. A tog ovdje ima i na pretek. I na ovako los minival i blajhanje. Cim cujem uvodne taktove, znam da mi nista u ovom zivotu ne moze nauditi. Feel good factor complete! Koznjak nije obavezan (ali je pozeljan; znojnici po potrebi; upaljac obavezan), kozne uske hlace su de rigeur.

5) Garbage - Why Do You Love Me? Hmmm, ne mogu si pomoci: trenutno si iscasujem vratne i ine misice na sam spomen ove stvari. Gitare, rok cik etitjud, mahanje glavom, skakanje. Jedva se suzdrzim sjedeci na vlaku bez da se pomaknem. A prsti titraju.

6) Kylie - Giving You Up. Masovni populizam na djelu. Nema opravdanja. U principu Kylieine poskocie mi udju kroz lijevo, a izadju kroz desno uho. No, playcount mi pokazuje brojku 39.

Sutra odoh bacati donji ves Rufusu Wainwrightu (na slicici) u Shepherd's Bush Empire (sold out, hehehehe). Nece mi puno pomoci posto je i on, gle cuda, gejpeder. Slijedi dubljenje na trepavicama i samozapaljenje broj 15.


Post je objavljen 15.04.2005. u 11:00 sati.