Pregled posta

Nagle disižns...

Ku - ku! Evo me! Di sam nestala? Ako mislite da sam zbog bušenja ušiju na kraju posjetila bolnicu moram vas razočarat. Jednostavno sam si odlučila pokloniti jedan slobodan dan, oslobođen svih mogućih ekrana (dobro, ne baš svih jer sam ovisna o mobitelu - priznajem!). Uglavnom, jučer sam bila toliko umorna kad sam došla domu svome da se niti ne sjećam šta sam radila cili dan. Tako da ste barem jedan dan bili pošteđeni mojih nebuloza.

Uglavnom (primjetila sam da često koristim ovu riječ), sve ono što ste pročitali u postu od ponedjeljka, a vezano za spomenuti bal hotelijera - zaboravite i izbrišite iz memorije. Jer, kako to često kod mene biva, promjenila sam mišljenje. Naglo i neplanirano, a rezultat toga je moj današnji odlazak na faks s namjerom da kupim kartu. Uspješno obavljeno!

Dakle, sada slijedi tjedan dana čiste ludnice povezane, a s čim drugim nego odlukom o odjeći, obući i ostalim rekvizitima. Nema sumnje da će me slučajni, ali i namjerni prolaznici u Rijeci vidjeti kako trčim gore - dolje po Korzu u potrazi za onim nečim od čega će mi stati pamet, a i drugima kad obućem tu krpicu i stanem na te pete. I mogla bi ja sad roman napisat o tome, ali neću jer želim poštedit muški dio čitateljstva tako napornog teksta.

Jučer sam vidila frenda koji je prije nekoliko miseci ima nesreću na skijanju (bilo je u svim novinama). Mogu reći da se stvarno odlično oporavija i da su doktori napravili savršen posao. Baš mi ga je bilo drago vidit! A kad se samo sitim kako sam se osjećala kad sam taj dan pročitala u novinama njegovo ime i prezime. Jednostavno me oblio hladan znoj. Nije mi se to nikad prije dogodilo, da pročitam u novinama da mi je prijatelj nastradao i molim Boga da mi se više nikad ne dogodi. Osjećaj je užasan. Ali glavno da je on živ i da je sad dobro.

Još uvijek se borim s nedostatkom samokontrole glede i u svezi (m)učenja. Počela sam čitati Gospodara prstenova i mislim: "kad bi ovako pisali literaturu za ispite sigurno bi počela učit". Ali ne, moraju napadat naše mlade mozgove s tonom nepotrebnih informejšns. Da ubace malo napetosti, iščekivanja, zanimljivog zapleta, pa onda bi se s guštom zatvorila u sobicu i listala, upijala, pamtila... Nego, događa li se i vama da neposredno prije ispita počnete radit bilo što samo da ne bi učili? Recimo, ja počnem zapažat svoj, inače kreativni, nered u sobi i mahnito se uhvatim brisanja prašine i metle. Nekad idem toliko u krajnost da mi je čak i beskrajni prijenos sjednice Sabora zanimljiviji od knjige ili se uhvatim gledat meksičke sapunice - poznati otrov za mozak! :)).

U nadi da moj um ne oslabi, kao boksač na zalazu karijere, polaku ću današnji blog privest kraju. Idem prekopat po ormaru da vidim ima li u toj "zemlji Pustošiji" kakvih iskoristivih krpica ili se moram zarazit (opet!) shoppingoholitisom. Zaželite mi sreću. :))

Ali, za kraj, ipak:



I jedna od meni najdražih:



Puse vam šalje Šišmišela & lipo mi pajkite! :))







Post je objavljen 14.04.2005. u 22:51 sati.