U "Novom leksikonu kršćanske moralistike" Peschke sugerira da je homoseksualnost "deficit" i da se homoseksualno zadovoljstvo doživljava kao "nepotpunim", da ga prate osječaji frustracije i depresivnosti. "Malen broj homoseksualaca" pomirili su se sa svojim seksualnim usmjerenjem; svijest da su griješnici prate ih ili svjesno ili podsvjesno. Osjećaji partnera su (cit. Peschke) ambivalentni, kolebajući između sklonosti i odbojnosti, pa su već zbog toga sputavani u svojim emocijama i nesposobni davati si međusobno autentičnu ljubav.
Msgr. prof. dr. Andreas Laun (biskup i jedan od vodećih moralnih teologa danas) donosi 20 teza o homoseksualnosti, između ostalih: Mogu li homoseksualci svoju ljubav prema drugom muškarcu "isto tako" izraziti kako se to događa u braku između muškarca i žene? Ne, jer i ako između dva homoseksualca postoji istinsko prijateljstvo, iz toga ne slijedi, da su sami njihovi seksualni čini "izraz ljubavi". Općenito bi trebalo promisliti: samo pod određenim uvjetima, duhovnim lil fizičkim, seksualni su čini tako reći inkarnirana ljubav. Čak ni u braku svako seksualno djelovanje nije "ljubav", kako to jasno pokazuju silovanja u braku. Homoseksualci ne mogu seksualno voljeti, jer oni to nisu kadri.
Odakle ovim teolozima i moralistima ideja da mogu suditi o sposobnosti homoseksualaca da vole????????
Basilio Premudri: "Na žalost, bojim sa da je tome u velikoj mjeri doprinio i naš Freud. Taj inače vrlo napredan i orginalan mislioc imao je, što se tiče homoseksualnosti poprilično krute i rigidne stavove. Polazeći od pretpostavke da uzrok homoseksualnosti neadekvatno rješenje Edipovog i kastracijskog kompleksa, on će razviti teoriju prama kojoj homoseksualni muškarac sav svoj libido usmjerava prema majci (ili sestri). U strahu od inscesta u vrlo ranom razdoblju života dolazi do transfera libida prema istom spolu.
"Osim toga, on je bio (apsurdnog) mišljenja da homoseksualno usmjerenog muškarca odbijaju žene jer se nesvjesno pribojava da bi tijekom snošaja s njima izgubio spolovilo. Zato u spolnom odnosu može prihvatiti samo partnera koji ima penis... Da ove smiješne teorije nisu ostavile duboke tragove na dobar dio psihologa, pshijatara i teologa čovjek bi im se od srca nasmijao, zar ne? S obzirom na njihove često tragične poslijedice na stavove mnogih ljudi osmjeh može biti samo kiselkast...
"Najtragičnija posljedica spomenute Freudove teorije upravo je nužna konkluzija da homseksualnost, budući da je riječ o neriješenom sukobu i fiksaciji libida na krive objekte (iz krivih motiva), ne može nikada uroditi pravom, zrelom ljubavlju..."
Post je objavljen 14.04.2005. u 23:15 sati.