Bog na pocetno putovanje iz Raja salje dvije srodne duse,koje se razdvajaju putem na zemlju i kojima je uvjet neopisive srece ponovno povezivanje na Zemlji
Tu sam recenicu negdije cuo i razmisljao o toj teoriji ljubavi.Po tome svatko na zemlji ima svoju srodnu dusu i ima sve predispozicije za neopisivu srecu,ali ja bi na to postavio pitanje kako prepoznati svoju srodnu dusu?pa neki bi odgovorili da to dode samo od sebe,da se neki cudesan osjecaj pojavi u tebi i da je to jasan znak da je to ta prava osoba,tvoja srodna dusa,ali sto ako nije tako,sto ako pored svoje srodne duse prolazis svaki dan po nekoliko puta i ne preplavi te nikakav osjecaj,sto ako treba neko vrijeme da se taj osjecaj razvije i da shvatis da je tvoja bolja ili "losija":) polovica cijeli zivot pored tebe i da je sada prekasno za ozbiljunu vezu sa njom,sto ako te preplavi samo neki lazan osjecaj koji te navodi na pogresan zakljucak?postoje razna pitanja koja bi se mogla postaviti na tu temu,evo ih jos nekoliko:)sto ako jednom prodes pored odabrane duse i ne shvatis da je to ona i cjeli zivot ostanes bez prave istinske srece?a sto ako znas ko je ta posebna osoba,a nemas dovoljno hrabrosti da joj prides?po mom skromnom misljenju na ovo zadnje pitanje je najlaksi odgovor,ali za dozivjeti pravu istinsku ljubav treba srece i hrabrosti,srece da upoznas savrsenu osobu za sebe i hrabrosti da ju osvojis svojim vrlinama.Mnogi stariji kazu da sami krojimo svoju sudbinu,ali sta ako u odredenom trenutku nismo sposobni da savladamo neku prepreku koja je presudna za nastavak naseg zivota,sto ako jednom pogrijesimo i kasnije vise nemamo prilike ispraviti tu pogresku?mogli bi jednostavno nastaviti putevima koje ostatak zivota pruza,ili cjeli zivot zaliti za jednim trenutkom kojega zbog nekog glupog razloga nismo iskoristili...ma ovo je i previse filozofiranja za danas:)uzivajte ljudi i nadam se da niste zaspali citajuci ovo:))