Sovjetska obrana organizirana je u tri pojasa ispred Staljingrada. Vanjski pojas počinje utvrđivanjem crte u dužini oko 500 km van grada (oko 60 km od rijeke Volge), drugi pojas čini utvrđena crta u dužini od oko 150 km (oko 20 km od rijeke Volge) i posljednji pojas utvrđena je crta dužine oko 30 km (udaljena oko 20 km od rijeke Volge). U izgradnji rovova, bunkera i raznih zaprijeka sudjeluje 150 000 građana grada Staljingrada. Istodobno Sovjeti užurbano iz grada izvlače nemoćne (starce i djecu) tako je evakuirano oko 100 000 osoba. U samom gradu ustrojene su dragovoljačke postrojbe narodne zaštite koje su činili pretežito radnici i studenti, a te postrojbe broje oko 8 000 iz Staljingrada, a ubrzo im se pridružuju i seljaci iz okolice njih oko 11 000. Sve tvornice počele su ratni režim rada i proizvodnje, hrana je reducirana i strogo čuvana, bolnice se žurno pripremaju za prihvat ranjenih vojnika, a svako širenje straha i panike kažnjava se strijeljanjem odmah. U grad po zapovijedi samog Staljina stižu načelnik stožera Vasiljevski i general Žukov koji će preuzeti zapovijedanje nad svim postrojbama u gradu. Kao politkomesar u grad dolazi Hruščov zadužen za ćudoređe (moral). Na drugoj strani njemačka 6. armija uvidjela je još jednu poražavajuću činjenicu. 4. oklopna armija koja je trebala poduprijeti i pomoći 6. armiju nema dostatnu moć i snagu za izbijanje pred grad, pa joj 6. armija mora u pomoć poslati 24. i 297. pješačku diviziju. Na drugoj strani bojišta prema Kavkazu napreduje Grupa armija 'A'. Pod zapovjedništvom generala Ruoffa 17. armija je izbila pred Krasnodar na donjem toku rijeke Kuban, a general von Kleist s 1. oklopnom armijom izbio je preko Kubana do Majkopa. Hitler je zapovjedio 17. armiji da zauzme naftne bušotine Suhomija i Batumija na obalama Crnog mora, a 1. oklopna armija treba zauzeti gradove Grozni i Baku. Obije njemačke armije i dalje muku muče s opskrbom goriva koje dobivaju iz Rostova koji je oko stotinjak kilometara daleko, a zrakoplovstvo je angažirano na drugim zadaćama. No, bez obzira na sve nedaće postrojbe njemačkih alpinaca nakratko su zauzele najviši vrh Kavkaza Elbrus nadnevka 22. kolovoza. Za to vrijeme 6. armija s glavninom svojih snaga pomaže postrojbama 4. oklopne armije. Postrojbe 6. armije pod snažnim i stalnim napadima sovjetskog zrakoplovstva forsiraju i prelaze rijeku Don, te uspješno organiziraju na drugoj obali dva mostobrana, s kojih će 23. kolovoza u prodor krenuti 14. oklopni korpus pod zapovjedništvom generala Wietersheima i napredovat će u dubinu od oko 60 km. Taj njemački oklopni prodor razdvojio je postrojbe 62. sovjetske armije od ostalih sovjetskih postrojbi. Njemački zapovjednici vide da njihovi pješaci ne mogu dovoljno brzo pratiti tenkove u prodoru, pa je 14. oklopni korpus ostao bez pješačke potpore i nije imao snage zauzeti sjeverna područja oko Staljingrada, a sovjetski pak zapovjednici imaju problem jer im je bojište presječeno na dva dijela koridorom širokim gotovo 8 km, a s juga preko Kalačkih stepa prikradaju im se tenkovi njemačke 4. oklopne armije. Istodobno njemačka 4. zračna flota pod zapovijedanjem generala Richtoffena snažno je napala grad Staljingrad s više od 600 zrakoplova bombardera. Grad je planuo i ubrzo postao divovska buktinja koju nije bilo moguće gasiti jer je u bombardiranjima uništen gradski vodovod. Zapaljeni su i spremnici goriva uzduž rijeke Volge koji izgaraju u gustim i visokim crnim stupovima dima, a po gradu pada mastan pepeo. U tom napadu poginulo je oko 50 000 sovjetskih civila, a sovjetski piloti uspjeli su oboriti 63 njemačka bombardera. Po prvi put i sovjetski piloti uporabili su 'taran' (nešto poput japanskih kamikaza, sovjetski zrakoplov lovac nakon potrošenog streljiva pilot bi doveo i njime udario u njemački bombarder, pilot bi neposredno pred sudar iskočio). Istodobno na Kavkazu njemačke postrojbe Grupe armija 'A' došle su do svojih granica mogućnosti. Nemaju više snage, a Grozni je udaljen još samo desetak km, unatoč svemu sovjetska obrana ne popušta. Sovjetski vojnici padaju, ginu, ali ima ih stvarno 'kao Rusa', uvijek odnekud stvorili bi se novi koji bi hrabro stali pred njemačke već iznemogle i iscrpljene. To dovodi do dugog pozicijskog rata koji će se razviti na Kavkazu. Zahvaljujući brodovima Crnomorske flote obranili su se i gradovi na obalama Suhomi i Batumi. Nijemcima je ostalo jedino da zauzmu Staljingrad i te snage prebace na Kavkaz. Nakon 100 000 poginulih njemačkih vojnika netko je od zapovjednika morao odgovarati, a žrtva je feldmaršal List kojeg Hitler odmah smjenjuje i osobno preuzima zapovijedanje nad postrojbama Grupe armija 'A'.
Post je objavljen 14.04.2005. u 20:08 sati.