Srijeda popodne, zgodan restoran, rođendanski ručak, 5 žena za stolom.
Malo ozbiljnih,malo neozbiljnih razgovora . Sarkastične priče o muževima i braku. Slušam njihova 10-to godišnja iskustva , trepćem okicama , jer moj brak broji tek 2 mjeseca i nadam se da se neće pretvoriti u jedan od njihovih. ..iako sam se baš to popodne ljutila na muža zbog bezvezarija , jednu primjedbu moje mame, rodbinske obaveze s njegove strane itd.
Zapravo hrpa gluposti sa kojima se opterećujem JER za stolom je sjedila i žena iza koje je nekoliko operacija, serija kemoterapija, koja nosi periku, koja teško hoda sama, koja nema apetit a mora se barem malo udebljati, koja živi za svaki novi dan sa svojom obitelji, koja se nada da će ozdraviti…a koja je morala sa svojim malim sinom razgovarati i o smrti.
Ah.
Post je objavljen 14.04.2005. u 09:41 sati.