Veliki. Pridjev je to što ga historiografija tradicijski, obično puno nakon njihove smrti, dodjeljuje osobama koje su obilježile epohu u kojoj su djelovale.
Čak i ako su osobe za života već nosile taj dični dodatak, povijesna znanost tek nakon puno generacija "službeno" ga prihvaća. Razlog je jasan: previše bi puta pojedini diktator izgradio takav kult ličnosti u kojem su sljedbenici klicali "Veliki!" nekome koji to nije zaslužio. "Veliki" su bili i Staljin i Hitler i Kim Il Sung... nijedan neće u povijest otići kao takav.
Zapamtite što ste radili prošlih nekoliko dana, jer bili ste svjedokom rađanja za povijest još jednog velikana. U red velikih osvajača kakvi su bili Karlo, Aleksandar ili Friedrich, te slavnih prethodnika Grgura, uvrstio se pokojni papa Ivan Pavao II. Kad je bivši tajnik za vanjske poslove Angelo Sodano, služeći misu zadušnicu, rekao Ivan Pavao Veliki, samo je rekao glasno ono što cijeli svijet misli.
U trenutku kad je komunizam bio na vrhuncu zloće, kad je Brežnjev provodio politiku širenja revolucije i ograničenog suvereniteta država u kojima je bio na snazi taj društveni sustav, kad je svijet bio duboko smrznut u hladnoratovskoj nuklearnoj ravnoteži straha, opća je Crkva, još i sama nesigurna nakon potresa 2. vatikanskog koncila, izabrala za papu Woytilu.
Slaven – predstavnik rase koja je cijela bila pod diktaturom.
Poljak – predstavnik najkatoličkijeg europskog naroda koji je bio pod udarom ateizacije.
Mlad (za kardinala svakako) – koji je s tek pedeset i koju godinu bio u punoj snazi i obećavao dugotrajno isti smjer Crkve.
Filozof, ali i glumac – koji je znao filigranski doraditi doktrinarne tekstove, ali ih i razumljivo prenijeti najjednostavnijim ljudima.
Sportaš – skijaš i planinar, koji je pokazao da je i papa samo čovjek i tako zauvijek promijenio našu sliku o tmurnom, mističnom papi iz mračnih i tamjanom zadimljenih vatikanskih hodnika. Slušao je rock koncerte i obožavao mlade (i sam postigavši među njima status zvijezde). U tom je duhu odbio krunidbu tijarom i nosiljku. Jedini put kad je nošen na ramenima, nažalost, bilo je kad su ga polagali na odar.
Bio je on i ekumenist. Dok su pape prije samo stotinjak godina pozdravljale "budnost protiv heretika ili bogoubojica" Ivan Pavao II je sazvao molitvu zajedničkom Stvoritelju, na koju su došli ne samo pravoslavni i protestantski kršćani, nego i židovi, muslimani i hinduisti!
U sinagogi je Židove pozdravio kao "stariju braću kršćana" ali je istovremeno bez ustručavanja zazvao pravdu za Palestince.
Prvi koji je ušao u džamiju i pomolio se jedinom i zajedničkom Bogu...
Ali, ostaje i kontroverza.
U skladu s doktrinom Crkve bio je oštro protiv pobačaja, što je razumljivo, ali je bio i oštro protiv kontracepcije koja bi neželjene trudnoće spriječila!? U zemljama južne Afrike, gdje je gotovo 60% (sic!) mlađeg stanovništva zaraženo AIDS-om Crkva je svejedno branila uporabu prezervativa koji su mogli spasiti stotine tisuća života. Stvarnost govori da su ljudi promiskuitetni; ako zatvorimo oči kad nam prijeti opasnost, nećemo zbog toga biti sigurni!
A dobar pastir mora spašavati ovce i kad griješe i zalutaju.
Bio je protiv eutanazije, zagovarajući "kulturu života" nasuprot "kulture smrti" za koju je rekao da vlada svijetom. Pa ipak, nikada nije izričito ustao protiv smrtne kazne! ... Kao što na primjer jest izričito bio protiv ređenja žena za svećenice (premda se ne može odreći ogroman pomak na bolje u položaju žena u Crkvi, za koji je zaslužan). Ili kao što je bio protiv ukidanja celibata, premda bi taj potez ponajviše obogatio redove klera.
Ipak, ostaje činjenica: dao je nadu koja je na kraju slomila komunističke dikature, premda Vatikan nema divizija kojih se bojao Staljin.
Katolička je Crkva pod njegovom pastirskom palicom očuvana, osnažena, proširila se u Afriku i Aziju, dosegla milijardu vjernika...
Sljedeći papa (možda i crnac, što bi crkvu uistinu dokazalo Univerzalnom) morat će biti ekumenist, zaštitnik gubitnika u globalizaciji, ratnik za "kulturu života", ali i pragmatik u pitanjima crkvenih običaja i priznavanja realnosti modernog svijeta...
Teško će biti sjesti u stolicu Ivana Pavla II. Velikog.
Post je objavljen 14.04.2005. u 06:34 sati.