Vec 2 god. idem svaki dan u istu zgradu,to jest svakog radnog dana,ali opet to je preslo u naviku,
svaki dan vidam iste profesore,iste ljude...Ma da ne duljim svakog dana je sve isto i svakim danom
je sve dosadnije,ustvari kada malo bolje promislim na nekim satovima je zanimljivo i na neki nacin
nezaboravno i jedinstveno,ono sto mi radimo profesorima to je neopisivo...ne mogu trenutacno naci pravu rijec kojom opisati,cak nam profesori u zadnje vrijeme pricaju kako imaju probavnih smetnji kada trebaju na nas sat,cak nam se povisio broj slobodnih sati...svaka cast profesorima,trenutno razmisljam sto napisati a da ne uvrijedim nekoga mozda nekom zalutalom misli ili nekim svojim blesavim razmisljanjem,ma da ne duljim sa glupostima imam jedno pitanje za sve koji ce uspijeti procitati ove redove dosadnih rijeci,dali vjerujes u ljubav na daljinu?ili bolje receno dali vjerujes da ljubav na daljinu moze opstati na duze vrijeme?moje skromno misljenje je da treba mnogo volje i zelje da se to odrzi i da je za osobe snaznih stavova to moguce,ali mislim da je ovo za uvod dosta i previse...ajde ljudi uzivajte u svakom danu ko da je posljednji jer samo tako se moze maximalno uzivati ajde noc
Post je objavljen 13.04.2005. u 22:30 sati.