Marketing
"Kaj se vleces kak megla vu zoru..."
...urlao je moj profesor tjelesnog odgoja na faksu, dok se skupina mrzovoljnih studenata zagrijavala u ranu zoru u dvorani hrvackog kluba u gradicu u kojem sam studirao.
Mrzio sam te magle, jer sam do faksa na prvom semestru trebao preci preko velike livade na kojoj je sada "Kaufland". U 7 ujutro, malo od noci, malo od mraka, malo od pospanosti katkad bih promasio stazu koja je sa livade vodila prema fakultetu. Kraj Pete osnovne...
Sada mi nedostaju te magle.
Kada ih gledas kroz prozor, osjecas se sigurnim sa druge strane pregrijane fakultetske ucionice.
Kada hodas kroz maglu, vidis kako bjezi od tebe i kako izranjaju predmeti u tvojoj okolini.
Cak sam speman zaboraviti i ono sto mi je priredila kad sam se jednom vracao iz Slavonije sa jednog vjencanja, kada je u 5 ujutro vidljivost bila 5-10 metara. Jer magla je nista prema ovome....
Ovo ne bjezi od tebe, nego ide k tebi, u usta, usi, nos, ga cak nadjes i u jugularnoj rupi, onoj koja nastane izmedju vrata i ramena kad podignes ruku.
Iz ovoga predmeti ne izranjaju, nego uranjaju u ovo.
Za razliku od magle, ovo se ne spusta i podize, nego samo spusta. Mislim, podize se lopatom...
Post je objavljen 13.04.2005. u 12:42 sati.