Marketing
Wadi Al Mawrid III
Gdje smo ono stali?
Aha, zavaljeni u debelu hladovinu wadija poceli smo sa ruckom.
Sjecam se da smo u vojsci trazili drva da upalimo vatru za grijanje, ovdje grijanje nije bilo potrebno pa smo svi gledali kako izbjeci naporan rad uz rostilj.
Puno primamljivije je izgledalo obliznje jezerce...
...ili u najmanju ruku ovih par lokvica kroz koje je voda prolazila prilicno brzo, pa je odavala dojam planinske bistrine (jasno vam je da lazem...)
U svakom slucaju, ovdje je bio kraj naseg puta kroz wadi, iako je ideja bila da dodjemo do wadija Asimah i vratimo se drugim putem. Naime, relativnu vlaznost lokalno stanovnistvo koristi za nasade palmi...
...iako je vrijeme pregazilo ovakav nacin rada. Danas postoje veliki nasadi palmi u Al Dhaidu i Fujierahu, i tesko da se ovi mogu sa njima natjecati na trzistu datula. Sto se vidi i po izgledu palmi...
...koje izgledaju prilicno zapusteno. Medjutim, radi nekih tradicionalnih razloga, ljudi koji se bave ovim "sportom" jos imaju nekakva prava, pa smo tako vidjeli lokalca koji bodljikavom zicom zatvara prilaz wadiju, jer mu auta kvare mali kanal za navodnjavanje ovih panjeva. Osim toga, ne prezaju ni od slozenijih hidrotehnickih zahvata...
...dakako, uz pripadajucu dozu improvizacije. 10 kubika betona za 1 kubik vode:
.
Osim ovog zanimljivog odnosa ulozenog i dobivenog, brana u wadiju rezultira jos jednim problemom: Autom se ne moze uzvodno. Ako uzmemo u obzir da rubovi wadija u pravilu ne dozvoljavaju obilazenje brane jer su okomiti...
...a alternativni put kojeg su napravili nije pretjerano privlacan...
...morali smo krenuti nazad. Steta, jer se cini da bas ovdje pocinje wadi onakav kakvim smo ga zamisljali prema njegovom opisu iz knjiga o zemljopisu. Naime, kada smo se uzverali uz ovu uzbrdicu, nasli smo se usred mjesecevog pejzaza...
...u kojeg se usjekao Wadi Asimah.
Posebno zanimljivi su bili pritoci wadija. Mali potocici koji su stoljecima dolazili sa brda, uvijek istim putem, vijugajuci ovisno o gradji tla, radeci uske male kanjone...
Medjutim, zbog one brane, dalje nismo mogli. Steta, jer je u nastavku wadi izgledao iznimno prohodan i zanimljiv:
Nije bilo druge, nego nazad do auta...
...pa preko vode...
...uuuuups, kroz vodu...
...nazad u civilizaciju...
Drugi put cemo ici sa juzne strane....
Post je objavljen 12.04.2005. u 22:03 sati.