Mali Rastimir se toga dana probudio u neopisivno sumornom raspoloženju. U glavi mu se događao niz termonuklearnih eksplozija koje su bile posljedica sinoćnjeg rakijanja sa susjedom Maricom koja se voljela igrati ogromnim količinama alkohola i koja je u tu svrhu u svom stanu držala bure od 5000 litara. U stvari bi to bilo sasvim obično jutro da se rat u Rastimirovoj glavi nije razbuktao toliko da je prešao i na njegovu okolinu pa je jedan jači udar satrao njegova oca koji ga je sasvim dobronamjerno ponudio jutarnjom ćašicom. Vidjevši što je njegovo pijanstvo, mada indirektno, učinilo njegovom jedinom ocu Rastimir je istog trenutka potražio pomoć psihologa koji mu je rekao da bi svakako trebao prestati piti. Od tog trenutka mali Rastimir više nikada nije taknuo piće. Na to se susjeda Marica rasplakala jer se nije više imala s kim igrati. Plakala je i pila tri dana i tri noći sto joj je postalo malo dosadno te se nagutala sedativa da se smiri. Pošto je to učinila užasno pijana sedativi su izazvali kontra efekt te je nesretna žena pomahnitala i počela napadati svoje ukučane kojima je to smetalo pa su je izbacili na ulicu gdje je nastavila napadati slučajne prolaznike. Prolaznici su bučno negodovali i govorili da treba zvati policiju. Nitko nije zvao policiju jer je na ulici bilo previše ljudi zbog čega je došlo do difuzije odgovornosti. Maričino divljanje je tako trajalo dok nije naletjela na, od pretjerane količine marihuane, poludjelog malezijca Ibrahima koji je, slično njoj, ali sa nožem u ruci i u amoku, mahnitao ulicama njenog predgrađa i koji ju je odnio sa sobom. Marica i Ibrahim su se uskoro vjenčali nakon što je ona sa alkohola prešla na marihuanu pa joj se vjenčanje činilo ful cool i vau.
Post je objavljen 18.06.2004. u 16:04 sati.