Zovem se Davor.
Ne volim kad me ona tako zove. Ono "r" na kraju istakne tako oštro i tvrdo. Pokušavam joj pronaći nadimak koji bi bio podjednako zvučan. Ni jedan ne pristaje. Ni jedan ne mogu izgovoriti tako strogo kako ona izgovara moje ime.
Zovem se Davor.
Tako me zove samo kad je ljuta. Pogledam joj u oči i vidim žute točke kako se razlijevaju. Zelenilo gotovo nestane. Oči se suze. Prosipaju gromove.
Zove me Davor.
Glasno. Jako glasno.
Što sam sada zaboravio?
Smeće je bačeno, čistih tanjura još uvijek ima, a i na posao stignemo.
Zove se Davor.
Kada me ujutro pomazi, svijet se može srušiti.
Zovem se Davor.
I volim je najviše.
Samo da me ne zove imenom. S onim tvrdim "r" na kraju.
Zove se Davor.
I volim ga najviše.
Čak i kad izgovaram njegovo ime s onim tvrdim "r" na kraju.
Post je objavljen 12.04.2005. u 19:47 sati.