Marketing
Begovo Razdolje
Jutros upalih TV, "Dobro jutro Hrvatska", mozaik emisija HTV-a, od koga je i dobra je, i reportaža iz Begovog Razdolja u kojem pada snijeg. Kao i sve njihive reportaže, nemušta, nereprezentativna, ne kaže puno, služi uglavnom prezentaciji reportera koji ju radi, ali ipak ostane mjesto u uhu i ostane čovjeku pomisao kako mora da je tamo lijepo. Imaju i skijalište i hotel i lijepu prirodu.
I nemam ništa protiv njih, to je zaista jako lijepo mjesto na najvećoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj, ljudi su kao i svi Gorani vrlo dragi, pošteni i prijazni.
Međutim, zašto nikada nitko ne napravi reportažu o Bjelolasici? Zašto se o njoj ne govori ni kada je tamo metar i pol snijega, kada su uvjeti za skijanje idealni, a hoteli i paviljoni zuje poluprazni. Zašto se dopušta da naši nogometni klubovi silne novce ostavljaju za pripreme po inozemstvu (drugi sportovi su puno siromašniji pa o njima neću ovom prilikom)? Kako igraju nogomet, trebalo bi ih u potpunosti ukinuti, ili barem amaterizirati, pa nek žive od onog što zarade, kao što živi većina ljudi u današnje vrijeme koja ima sreću da još uvijek ima posao.
Ali, nema očito nikog tko bi Bjelolasicu pogurao niti u medijima, niti u politici, gdje se raspoređuju silni novci. I svake godine se pronosi glas o uređivanju staze skroz do Vrela, o nabavljanju topova za snijeg. I svake godine se to izjalovi, i onda se priča da su novci otišli drugamo, ali za iduću godinu će sigurno biti...
O rukovodstvu HOC-a nema smisla trošiti riječi, evidentno je da je najbolji odabir za voditelja SKIJAŠKOG centra vaterpolist koji ne zna skijati. Jer što bi neki skijaš mogao znati o skijaškom centru i skijaškim stazama i organizaciji posla? Najbolje je to dati nekome tko sigurno neće zabrljati ništa, nego će omogućiti grupici ljudi u HOC-u i HOO-u da dobro žive i da se ništa ne miče s mrtve točke.
O veselju naših susjeda kamo svake zime hrle naši građani na skijanje da i ne govorim.
Iskreno rečeno, da nisam u Ogulinu, ne bih ni ja znao ništa o Bjelolasici, osim ako bih ponekad u dopodnevnim satima gledao drugi program HTV-a koji dok ne započne s emitiranjem pušta panoramske snimke iz desetak hrvatskih gradova pa čak i Bjelolasice, valjda da bi se reklo da i ona ima svoju minutažu u programu. Niti jedne ozbiljnije emisije, niti jednog ozbiljnijeg priloga, čak niti objavljene visine snijega, ništa. Kao da i ne postoji, i kao da je se zaista sramimo.
Psi laju...
Kod nas kažu "čega se pametan stidi, lud se ponosi", ali mi se čini da u ovom slučaju vrijedi obratno. Zašto je tako, sigurno zavrijeđuje podrobnije analize kvalificiranijih ljudi.
Par fotografija Bjelolasice, nisu moje jer ove godine nisam išao na skijanje ali koristim slobodu da ih podijelim s vama (autor je Marijan Šlat, prijatelj mojeg prijatelja,snimljene su 13.03.2005., nadam se da se neće ljutiti):
Na današnji dan 1606. Engleska prihvatila Union Jack kao svoju zastavu, 1861. napadom snaga KOnfederacije na Fort Sumter započeo je američki građanski rat (razlozi su bili puno dublji, a zanimljiva činjenica je da je zapovjednik vojske Konfederacije Robert E. Lee bio zakleti protivnik ropstva), 1945. umro je predsjednik SAD-a Franklin Delano Roosevelt (demokrat, predsjednik u četvrtom mandatiu od 1933, autor New Deala koji je izvukao SAD iz ekonomske krize, nemjerljiv doprinos dao je u i pobjedi nad fašizmom), 1961. Jurij Aleksejevič Gagarin je u letu koji je trajao 108 minuta obletio Zemlju i postao prvi čovjek u svemiru, 1983. Harold Washington je postao prvi crnac gradonačelnik Chicaga.
Post je objavljen 12.04.2005. u 08:29 sati.