And now for something completely different...
Prošli vikend izašao sam van s Pedrom u naš omiljeni gay klub. Žurili smo se da stignemo prije 10 sati jer je upad $3 do 10, a $8 poslije 10 sati. Naravno, zakasnili smo 5 minuta (jer nam obojici treba predugo da se spremimo, kakvo čudo). Naravno, meni vrag nije dao mira pa sam pokušao nagovoriti žandara na ulazu da nas pusti za $3. A on niti čuti. Još je izvadio neki zvonarin iz ladice da nam pokaže kako je prošlo deset sati. Znam koliko je sati idijote i znam da smo zakasnili, pa ipak bi nas mogao pustiti, što ti to znači u životu, pa nisi vlasnik kluba, a ako i jesi zar ti zadovoljna mušterija nije bitnija od pišljivih $5. Tip je bio neumoljiv. Iz prkosa smo otišli u gay bar preko puta koji nam se manje sviđa, ali stvar je principa.
Pedro se sav išćuđavao kako sam mogao pitati da nas pusti ako je već prošlo deset sati. Što u tome ima loše – pitam ja. To je korupcija – kaže on. Korupcija??? Pa nisam opljačkao državu ili poduzeće. S malim sve počinje – kaže on. Da bude stvar gora, Tim me namjerava upoznati s ovim žandarom na ulazu koji je njegov dobar znanac i koji ga uvijek pušta besplatno, te bi mogao srediti da i mene pušta besplatno. Pedro se sav snebivao na tu ideju. Kako mi može nešto tako pasti na pamet??? Ako svi drugi plaćaju za ulaz, zašto bih ja bio drugačiji?
Pitam Tima u vezi toga, a on ne vidi u čemu bi tu bio problem. Pa ipak... Pedrovo stajalište je vrlo zanimljivo. Susreo sam ovdje još dosta ljudi koji razmišljaju na sličan način. Žele biti pošteni i u najmanjim sitnicama i uvijek gledaju kako će se njihovo ponašanje odraziti na druge ljude. Npr. kod kupovine polovnog auta, redovito se prijavi manja cijena da bi se platilo manje poreza. A ja naletio na jednu budalu koja nije htjela ni čuti za tako nešto jer ne želi varati državu.
U Hrvatskoj nisam susreo ni jednu takvu osobu. Mi smo svi dobro istrenirani tražiti i iskorištavati i najmanje rupe u zakonu i pravilima. Čak i najpošteniji Hrvati ne smatraju da su napravili išta loše ako negdje povuku kakvu vezu da bi ostvarili neku minimalnu korist. Sasvim je normalno da se tako nešto napravi ako postoji mogućnost, inače bi bili budale. Moral i religija zabranjuju takve stvari, ali ako je šteta po drugoga mala, vrlo lako se to ignorira. Zar je grijeh pokušati uštedjeti $5 na ulaznini? Zaista, koga sam oštetio s pišivih $5??? Ili uštedjeti $100 na porezu??? Pa to svi rade. Ili opljačkati firmu i odvesti je u stečaj??? Ako to ja ne napravim, napravit će netko drugi. Ili opljačkati milijune iz državnog proračuna??? I ja plaćam porez, samo sam vratio ono što mi pripada!
Od maloga sve počinje. Prilika čini lopova.
Post je objavljen 12.04.2005. u 08:56 sati.