Elektrostatsko nabijanje i izbijanje su jedni od najčešćih površinskih efekata koji uništavaju i degradiraju naše elektroničke uređaje, uključujući i naše drage kompjuterske komponente. Nakon proučavanja okoline za kvalitetne promjene, područje elektrostatskog izbijanja ostaje uvijek kao glavni ključ. Statički elektricitet je bio industrijski problem stoljećima pa su tako već 1400. god europske i karipske utvrde koristile statičke kontrolne procedure i pomagala da zaštite elektrostatsko izbijanje a time i skladišta za barut od eksplozije. U papirnicama po Americi (oko 1890. godine) korištene su tehnike uzemljenja, ionizacije i tehnike parnih bubnjeva da bi se disipirao statički elektricitet iz papirne mreže. U novije doba devedesete godine prošlog stoljeća se mogu pamtiti kao desetljeće kvalitetnih promjena u industrijskoj elektronici. Povećana konkurencija i razni ISO certifikati su povećali kvalitetu čak i u onim kompanijama koje na to nisu nisu ni ciljale. Doba mikroelektronike donijelo je nove probleme asocirane sa statičkim elektricitetom i elektrostatskim izbijanjem. Elektronički uređaji postajali su brži i manji, a njihova osjetljivost na ESD (electrostatic discharge) se povećavala. Danas ESD pogađa produktivnost i pouzdanost produkata u svim aspektima elektroničkog okruženja ali i u drugim industrijama. Usprkos velikom naporu tijekom prošlog desetljeća ESD još uvijek utječe na rezultate, troškove, kvalitetu, pouzdanost i profitabilnost. Industrijski stručnjaci predviđaju gubitke zbog ESD u opsegu između 8-33%, dok u novčanom smislu to znači milijune dolara godišnje. Klik ovdje na nastavak priče!