Pravac Tanzanija
Dakle, kao što sam najavio, u petak 08 04 2005 sam zaprašio prema zapadnoj Tanzaniji u potrazi za našim hrvatima koji rade u rudniku zlata. Cesta je bila asfaltirana i onako neloša. Sa strane Burundija je dosta krivudava pošto je Burundi brdovita zemlja dok je u Tanzaniji išla poprilično ravno sa blagim krivinama. Kroz Tanzaniju sam uživao voziti, cesta većinom ravna i prolazi kroz lijepi krajolik a ono što je najvažnije, po cesti nije bilo ni približno toliko ljudi kao u Burundiju. Tamo ljudi po cesti k'o mravi. Razlog je vjerovatno u tome što je Burundi zemlja sa nekih 6 milijuna ljudi a samo 27.000 km kvadratnih i uz to je brdovita pa se život odvija isključivo uz glavne prometnice dok je Tanzanija ogromna zemlja površine oko 950.000 km kvadratnih i 36 milijuna duša živi u njoj. Zapadni dio je, inače, izgleda i manje naseljen pa tako nije bilo baš puno ljudi koji šetaju uz cestu kao u Burundiju.
Tulawaka Gold Mine
Kad sam ušao u Tanzaniju, na jednom dijelu ceste, uhvatio me je jebački pljusak ali sva srića nije dugo potrajao. Naravno, opet sva voda po meni jer nemam blatobran (brate šalji blatobran itimice). Od Budjumbure do TULAWAKA GOLD MINE rudnika zlata ima oko 425 km (asfalt 400 km - makadam 25 km). Vozio sam od Budjumbure preko Ngozia i Muyinge do Ngare u Tanzaniji a onda cestom B3 za selo Nyantakala. Kod Nyantakale se skreće prema Mavota Village i vozi se oko 25 km makadamom koji nije loš. Može se vozit čak 80 km/h sa motorom. Kad sam došao pred rudnik bilo je oko 3 sata popodne. Imao sam što i viditi. Sve ograđeno žicom i pod dobrim osiguranjem. Na porti me pitaju što trebam a ja im kažem - zovite nekog od hrvata koji rade u rudniku. I oni zovnu Nevena Slavujevića. Čovik kad je došao nije moga virovat da sam došao iz Hrvatske sa motorom u ovu vukojebinu.
S obzirom da je ovo vukojebina i nema ni hotela ni motela u blizini bilo je malo škakljivo gdje ću na konak jer ulazak u kompleks rudnika nije baš kao ulazak u Disneyland. Neven je rekao da sam ja gost Enikona i da bi ostao dva dana a kako je Neven dobar sa šefom osiguranja nije bilo nikakvih problema i oni su mi dali iskaznicu da sam posjetilac i dali mi sobu u koju da se smjestim po komodu. Kasnije kad je završilo radno vrijeme sreo sam i druga dva hrvata. Međutim, Velimira Kukića sa kojim sam se dopisivao mailom nisam sreo jer je on kao i većina hrvata otišla prije mjesec dana kad je rudnik bio dovršen i ostali su samo trojica za održavanje. To su Neven Slavujević (47), Kruno Drvar (23) i Tihomir Jagić (22).
Nema šta, naša me ekipa ugostila fantastično. Jeo sam i pio i ništa nisu dali da platim. Ma ni čut! Uvečer bi se divanilo uz pivo o svemu i svačemu a naravno i o mom putovanju. Neven mi je također uvečer pokazao kako izgleda taj kompleks gdje se nalazi rudnik. Vidio sam čak i postrojenje za rudnik zlata. Izvanka, naravno, i bez slikavanja. I nisam slikavao po komleksu da ne bi šta uslika što se ne smije pa onda samo svojim hrvatima stvorio probleme. Slikali smo se samo u kafiću. Tu se može slikavati. Nadalje, postrojenje noću izgleda fantastično. Sve je osvijetljeno i naravno pod strogim nadzorom. Postrojenje radi 24 sata bez milosti i to punom parom.
To postrojenje je radila hrvatska firma ENIKON koja ima zavidan rejting po svijetu. Radili su mnoga rudarska postrojenja i druge objekte od velikog značaja u mnogim zemljama. U Tanzaniji su već prije ovog postrojenja napravili nekoliko postrojenja za rudnike. Poznato je da u hrvatskoj ima dosta ljudi koji misle kako u nas ništa nevalja i da su sve firme nikakve i ukurcu ali da to nije istina dokaz je firma ENIKON koja svoje poslove ne dobija na taj način da daje najniže ponude ili podmazuje ljude na položaju i raznorazne drkadžije nego poslove dobijaju na račun vrhunske kvalitete kojom izvode svoje radove. Na primjer, za ovaj rudnik TULAWAKA GOLD MINE koji je u vlasništvu Kanadske kompanije PANGEA konkurirale su mnoge poznate svjetske firme ali investitor nije htio ni da čuje za nijednu drugu firmu osim za ENIKON pošto se već prije uvjerio u neprikosnovenu kvalitetu svih prijašnjih radova što je ENIKON izvodio.
Koliko je ENIKON jaka firma govori i to da čak investiraju i po zapadnoj europi. Vjerojatno niste znali da ENIKON ima eskluzivni ugovor o pituravanju AIRBUS aviona. Napravili su halu od 10.000.000 eura u zapadnoj Europi za potrebe pituravanja aviona. Mislim da je jako lijepo čuti da jedna HRVATSKA firma ima tako dobar rejting u svijetu.
Da se vratim na rudnik zlata TULAWAKA. Rudnik se nalazi u ograđenom prostoru na zemljištu od 10 puta 10 km. To je malo manja površina nego što je površina Barbadosa, male karipske otočne državice. Svi radnici žive i rade u kompleksu rudnika (osim nekih domaćih radnika kojima je napravljeno naselje za živit van kompleksa). Svatko ima svoju sobu ili apartman. Svi objekti za stanovanje su napravljeni od montažnih sekcija i izgledaju tip-top. Svaka soba ili apartman ima i klima uređaj. Što se tiče ishrane imaju self service restoran u kojem se kuha vrlo dobra spiza a u sklopu restorana se nalazi još jedan šank za piće i prostorija za gledanje televizije u kojoj se nalazi i bilijar.
Da ljudima koji žive u kompleksu rudnika ne bi bilo dosadno imaju i igralište za tenis i košarku a oni koji vole plivanje imaju i bazen na raspolaganju. Malo dalje od restorana se nalazi kafić koji je napravljen u afričkom stilu od balvana i sa slamnatim krovom, ima veliki šank sa televizijom pa čak i dva pikada ako se kome igra pikado itd. Hrana, spavanje, pikado, bilijar, teniski i košarkaški teren, bazen, sve je to besplatno za sve stanovnike rudnika naravno, ali lokanje u kafiću se mora platiti što je normalno. Zanimljivo je da se plaća bonovima koji se kupe za šankom. Piće nije skupo, Coca-cola je 3 kune naprimjer. Ja nisam potrošio ni kinte jer moji nisu htjeli ni slučajno da ja išta platim kao njihov gost. Ljudine su, svaka čast.
Zanimljivo je da subotom kuhinja ne radi za večeru nego se peče meso na gradelama ispred kafića i tako se subotom organizira večera. To rade vjerojatno malo iz đira, onako za promjenu. Treba i to navesti da se u kompleksu rudnika nalazi aerodrom. Ono što me također iznenedilo jest i to koliko se gleda na urednost okoliša u kompleksu rudnika pa su stoga dijelili nagrade onima koji žive u apartmanima i imaju ispred apartmana mali vrt. Naime, tko ima najljepše uređen vrt ima nagradu 7 dana Zanzibara a drugo mjesto 4 dana Serengeti nacionalnog parka i to sve o trošku glavnog gazde rudnika - PANGEA kompanije.
Cijeli kompleks je pod dobrim osiguranjem a šef osiguranja je bivši pripadnik britanskih specijalnih postrojbi SAS. Tko god ulazi ili izlazi iz kompleksa mora se dobro pregledati sa detektorima i pretresti i to važi, bez iznimaka, za apsolutno sve. Ona nekolicina ljudi što radi u postrojenju rudnika u prostoriji gdje se prikuplja zlato, e ti se pregledavaju ono što bi se reklo "do gola" i u slučaju da bilo tko drugi uđe ili izađe iz te prostorije mora se također temeljito pregledati po sistemu "do gole kože" a po potrebi i "ispod gole kože", bez obzira o kome je riječ. Tako je cijeli kompleks rudnika pod naoružanim osiguranjem i nema zajebancije. Eto toliko o TULAWAKA GOLD MINE rudniku i hrvatskoj firmi ENIKON i mom posjetu hrvatima u tom rudniku.
U nedilju sam pošao dalje za Kahamu. Do Kahame je također asfalt i ima nekih 190 km od rudnika, tako je barem pokazao moj kilometar sat na motoru. Kahama je mali gradić koji se nalazi uz glavnu cestu. U Kahami nema asfalta a nisam vidio baš ni turista osim sebe samoga. Ima gostiona koje su nikakve ali imaju, brale, imaju hladne pive a to je najvažnije. Bilo je odma - Miki, složi par ladni piva! Smjestio sam se u hotel Samanga i u Kahami planiram ostati dva do tri dana a onda ili još malo naprid u Tanzaniju ili nazad za Kigali, Ruanda. To ću viditi kako će šunit mom mozgu. Eto pozdrav svima! Idem popit još koju pivu!!!
P.S.
Ako vam nešto nije jasno koristite motorobijev Riječnik koji nedostaje i sve će vam bit jasno. Svaćaš?!
Post je objavljen 12.04.2005. u 01:43 sati.