modest mouse - tiny cities made of ashes
gledam horde kisobrana koji okupiraju hodnike na shari.
pokusala sam ih slikati, ali zene u tajicama odlucile su odrzati kongres usred sarenog kaosa. drzale su mobitele u rukama i pricale, bilo bi sjajno da su medjusobno komunicirale. ipak, ne mogu tvrditi nesto takvo. nije racionalno.
moj kisobran izgleda pateticno. povezan je gumicama kojima smo nekad pricvrscivali celofan na flasice pune svjeze pecenog pekmeza. najmanji naleti vjetra pretvaraju ga u potencijalni gubitak oka za osobu s lijeva, ili desna.
to je ljepota mog kisobrana. nikad ispod njega ne hodas sam.
ne zato jer je velik, vec je to jednostavno jedini kisobran koji posjedujemo.
crna patetika ispod sebe nosi nesto, nas, ruku pod ruku. naizmjence kisnemo kako se vjetar okrece, ili mi mijenjamo smjer. kako god bilo.
pazimo se kamiona i zlobnih vozaca na slavonskoj aveniji.
jednom rukom spasavamo stvar. pridrzavamo jeftini materijal.
jer smijesno izgleda izokrenut.
vec cetvrti u nizu, ipak je to nas jedan jedini kisobran.
crna jeftina patetika za zabavu.
Post je objavljen 12.04.2005. u 00:33 sati.