Kakav obrt situacije!!! naime... prestao sam raditi u praonici, a postoji velika šansa da se zaposlim za stalno u tiskari... a to bi opet značilo da ako mi taj posao bude odgovarao neće ništa biti od mora... shit. jerbo je bolje radit ovdje kao ono prijavljen i sve to, nego na moru.
al...nebitno...
e da... žabe... sad si mislite kakve ovaj žabe buba, al nije to baš tako čudno jer sam i sam razmišljao o žabama...preciznije o njihovom glasanju po noći, a večeras mi je to spomenila i jedna vrlo zanimljiva duša koja me nadahnjuje da ovo pišem.
da li ste nekad šetali kasnim večerima i u daljini čuli iritantni zvuk koji ipak dopire do vas i grebe po mozgu... cijeli hor žaba krekeće i sve se to spaja u jedan zvuk koji traje i traje i ispunjava noć. i dok tako razmišljate kako to iritira uši, niste nikad ni pomislili da taj zvuk upravo u tom trenutku možda nekom zvuči božanstveno i rpmantično...jer probajte zamisliti jednu laganu šetnju kroz mrak i tminu sa dragom osobom, nebo ispunjeno svjetlošću zvjezda, ruku u ruci, slatke poglede koji govore više od riječi i taj zvuk koji lomi tišinu i daje svemu tome neki nerealni štih koji kao da vodi u drugu dimenziju.
al sam sad nasro...neki će pomisliti, al šta ćeš?! meni je taj zvuk eto zbog takvih trenutak drag.
laku noć dobri moj narode i lijepo spavaj ti malena koja me nadahnula da ove riječi poteku. :)
Post je objavljen 11.04.2005. u 22:54 sati.