Kako mi ovo vrijeme ide na živce! Kao da je studeni i snijeg samo što ne padne! A ja bi tako rado da je napokon normalno proljeće i ljeto, da se može pjevat :"Djevojke u ljetnim haljinama volim!"
A baš smo jadni mi muški, ali što ćemo! Viša sila! Nema boljeg prizora od lijepe cure! Još kad nije umišljena ili puna sebe.... Poezija....
Poezija je i to kako se meni ništa trenutačno neda radit, svi planovi su na stand by - ubijam se svaki dan na poslu pa nemam snage još i sa strane što izmišljati! A vrijeme kratim buljeći u ekran i prateći rezultate kladionica, maloumno se nadajući da ću dignut velke pare i živjeti sretno sve dok... Nešto.....
Sad još i neka sirena vani... Opet netko pati...
Post je objavljen 11.04.2005. u 22:52 sati.