Plan 'BLAU' – direktiva 41
Svom najužem stožeru Hitler je 5. travnja 1942. iznio svoju zamisao koja je nosila kodno ime 'BLAU'. Prema toj zamisli grupa armija 'Sjever' trebala je slomiti obranu Lenjingrada i uspostaviti vezu s finskim postrojbama. Grupa armija 'Centar' trebala je držati postojeću bojišnicu prema Moskvi, te nizom obmanjujućih napada kodnog imena 'KREMLJ' na sebe vezati što jače sovjetske snage. Grupa armija 'Jug' pod zapovjedništvom feldmaršala von Bocka trebala je pokrenuti ljetnu ofenzivu prema Kavkazu i Staljingradu s temeljnom zadaćom i provedbom iste u četiri etape: 1 – zauzimanje Voronježa, 2 – opkoljavanje i uništenje postrojbi CA u luku rijeke Don, 3 – izbijanje na rijeku Volgu kod Staljingrada i 4 – zauzimanje naftnih polja i osvajanje Kavkaza. Manevar već prokušanih 'kliješta' kojim su spektakularno uništene postrojbe CA tijekom 1941. godine bio je temeljni manevar i plana 'BLAU'. Kompletne snage grupe armija 'Jug' trebale su zauzeti grad Voronjež i potom pratiti tok rijeke Don, te se spojiti s oklopnim snagama koje bi nadirale središnjim tokom rijeke Don. Nakon uništenja snaga CA u velikoj okuci rijeke Don trebalo je okrenuti prema Staljingradu i negdje u proljeće 1943. godine izbiti na Kavkaz. S druge strane Sovjetsko zapovjedništvo također planira ljetnu ofenzivu s namjerom oslobađanja Harkova i Ukrajine, te ovladavanje prijelazom preko rijeke Dnjepar. Upravo zbog ovih priprava CA njemačke su postrojbe odgodile početak svoje ofenzive, ali i zbog zauzetosti zrakoplovstva iznad Krima, početak ofenzive određen je za mjesec lipanj. Sastav snaga grupe armije 'Jug' bio je slijedeći: 4. armijska grupacija (general von Weich), 2. njemačka armija, 2. mađarska armija, 4. njemačka oklopna armija, 6. njemačka armija (general Paulus), 1. njemačka oklopna armija (general von Kleist), 17. njemačka armija (feldmaršal List), 4. njemačka zračna flota (general von Richtoffen). Bilo je to ukupno 700 000 vojnika ustrojenih u 68 njemačkih divizija i 25 'satelitskih' divizija (oko 35 posto ukupnog ljudstva na Istočnom bojištu). Tu je oko 1260 tenkova, 17 000 raznog topničkog oružja, 1640 borbenih zrakoplova. S druge strane Sovjetska obavještajna služba odmah je zamjetila grupiranje i prikupljanje tih velikih snaga, pa je odmah izvješteno sovjetsko zapovjedništvo (operativno tijelo 'Stavka'). Staljin zna da nema dovoljno postrojbi i ratnog materijala, pa se odlučuje da na tom smjeru organizira 'aktivnu stratešku obranu' kako bi protivnika prvo iscrpio tijekom ljeta, a onda nakon prikupljenih pričuva krenuo u veliku kontraofenzivu. Ista je to taktika (prostor – vrijeme) kojom je zaustavljen njemački prodor kod Moskve. Na smjerovima njemačkih prodora branile su se sovjetske snage koje su bile reorganizirane, ali zbog nedovoljne popune slabije bojne moći. Tu je oko 655 000 sovjetskih vojnika koji su ustrojeni u 120 divizija, a imaju 740 tenkova, 14 200 raznog topničkog oružja i oko 1000 borbenih zrakoplova. Hitler je u međuvremenu svoj glavni stan (stožer) prebacio iz Wolfschanzea (Vučja jazbina) u malo ukrajinsko selo Vinicu s namjerom da bude bliže svojim postrojbama. Njemački zapovjednici nisu mogli započeti ljetnu ofenzivu u predviđenom vremenu jer su snage CA napale Harkov, pa su prvo trebali osigurati leđa svojim postrojbama. Tako su postrojbe njemačke 6. armije i 1. oklopne armije uhvatile postrojbe CA u kliješta, a kad su sovjetski zapovjednici zatražili od Staljina odobrenje za povlačenje preko rijeke Doneca, još jedan bolesnik to nije dopustio. Ta bedastoća betežnika Staljina stajala je sovjetsku 44. armiju gubitka 176 000 vojnika s kompletnom bojnom tehnikom. Ludost i bolest Staljin je pokazao još jednom vrlo brzo. Opet nije slušao svoje generale i maršale pa je sudbinu 44. armije doživjela i 11. armija na poluotoku Kerču koja je nakon 250 dana strašnih borbi u opsadi ostala bez hrane i streljiva. Katastrofa 11. armije zamalo lančano nije izazvala i katastrofu cijele Crnomorske flote, te sovjetske Primorske armije. No, tijekom ovih bitaka i Nijemci su zauvijek nepovratno potratili dragocjeno vrijeme i izgubili znatan broj vojnika. Tijekom tih bitaka dogodio se jedan na prvi pogled nevažan događaj, ali u biti je bio ključni za tijek cijele kasnije njemačke ofenzive. Njemački izvidnički zrakoplov tipa Stroch, zbog guste magle, zalutao je iznad Jugozapadnog bojišta, gdje ga je oborila sovjetska PZO. Pilot i dva časnika izgorjeli su u zrakoplovu, a treći časnik ubijen je dok je pokušao uništiti dokumente i mape. Kad je maršal Timošenko pregledao njemačke dokumente i mape odmah ih je proslijedio Staljinu. Zamislite samo, ti dokumenti i mape bili su zapravo njemački planovi iz Plana 'BLAU', a Athumanunhu nikada neće biti jasno zašto su ti pronicljivi Nijemci previdjeli, zanemarili i potpuno se oglušili na gubitak tako važnih planova.
Post je objavljen 11.04.2005. u 21:11 sati.