Nogometni rat na Remizi traje od kad ja znam za sebe, a vjerojatno i još puno duže. Remka je uvijek bila utočište BBB. Al ono kaj je žalosno je da današnji klinci mrze, al baš mrze sve koji ne navijaju za Dinamo. Nekad su bile rijetke šore, u kvartu je prepucavanje uglavnom bilo verbalno. Danas se klinci šoraju međusobno, ak nemaju s nekim drugim. Ma katastrofa. Na sreću, postoje neke starije struje koje su došle davno pameti, pa navijaju za svoj klub i to je to. Zakaj bi ja imal nekaj protiv Torcide? Da sam se rodil u Splitu, navijal bi za Hajduk. Tak normalno. Rodil sam se u Zagrebu, pa navijam za Dinamo. Na Remizi postoji dost ljudi koji navijaju za Hajduk i nema bolje zeke nego kad se nađemo kod frenda u podrumu, razvučemo projektor i pogledamo si tekmu. Uz gomilu pive navijamo za Hajduk i za Dinamo kupu UEFA, jebemo jedni drugima mater i dobro se zabavljamo. Pljujemo po Štimcu i Mamiću, urlamo na Carevića i Mujčina. Nikad se pošorali nismo. I nema potrebe. Svi smo u periodu odrastanja hodali sa komadima iz "suprotnog tabora", imali frendove iz istog i fakat nam je bilo super. Najvećem Torcidašu iz kvarta sam vjenčani kum. Čovjek kojeg ne bi mijenjal za niš na svijetu.
A sve je počelo sa političarima i dobivanjem bodova preko "zavadi pa vladaj" šeme. Nabijem ih na kurac. Kao, u Zagrebu cvjetaju ruže, svi žive super, a u Dalmaciji se zatvaraju tvornice, ljudi ostaju bez posla. Ma nije baš tako, gadovi lažljivi. I ovdje nema posla, sve je skupo, dvije godine sam bio bez posla i živio od donacija cure i staraca uz poneku kintu od jadnog privremenog fizičkog joba. Mrzim te usrane priče. Jer mi bi trebali mislit kak je u Dalmaciji sve super, turistička sezona par mjeseci, pa onda noge u zrak. A nije uopće tako i ljudi se dole gadno muče za svoju koricu kruha. Zato ću glasat samo za onog koji će javno reći da je neprijateljstvo sjevera i juga laž, koji će poslat u kurac sve one kretene koji pričaju bilo kaj drugo, koji je odrasel na mjestu sličnom Remizi i kojeg boli kurac odakle su ljudi s kojima živi i radi, dokle god su dobri ljudi.
A znamo se ispremješat tijekom godine. Mi ćemo rado na more, oni će rado u Zagreb na faks. I onda slušamo kaj nam pričaju kreteni. Kretena uvijek ima na bilo kojoj strani. Kad kreteni postanu vođe, onda je vrijeme da oni koji inače šute napokon progovore. Jer previše šutimo. Pa nas dijele kak im paše.
A ja volim otić na more. Volim sjest na rivu u rano juro, naručit svoju kavu s mlijekom (koja je, za one koji se prave glupi,, isti kurac ko i kava s mlikon) promatrat barke koje kreću prema moru i pročitat novine. Volim poslušat klapu, pojest dobru ribu, popit vina. Volim zapalit španjulet sa nekim barbom na rivi i pustit ga da zaneseno priča o svom malom gradiću, o moru i ribama, o vinu i Splitskim curama.
Volin lipu Dalmaciju.
I ko mi kaj može?
Post je objavljen 18.06.2004. u 11:20 sati.