Marketing
Veseli i mracni psiho
Tocan opis nas dvoje. Zao sto jos nisi upoznao my dark side... I bolje. Sigurno bolje. Jer je od tvoje mracne jos stoput mracnija. I nezamisljivija.
Moram priznat da se polako navikavam na ovakvu prisilno platonsku «vezu». I polako se opustam. Iako je to nagazna mina koja ce kad tad puknuti. Za sad je dobro. Nasmijano. Veselo. Opusteno. Svaki put sve vise. Nadam se da i ti to primjecujes. Jer stvarno nam ide. To nesto. Ne znam ni ja sto. Al ide.
Cudan covjek i luda zena. Krasan spoj. Histericno smjesno. Na trenutke mi, priznajem, svakavi scenariji prolaze kroz glavu. Recimo tipa dok hodamo cestom prema kaficu. Ugledam pokrajnju ulicu i moja vesela masta pocinje svoju igru. Ma takve trenutne zaplete dragi moj ti ne znas niti odsanjati. A ja ih u trenutku prozivim:
Naslanjas me na zid dok pogledom istrazujem da li ima koga. Bacas se na mene. Ruke su mi raskriljene prema zidu, noge razmaknute sto sire kako bi sto vise mogao uci u mene. Lizes mi vrat. Pohotno. Rukama i neobrijanim licem grizes i grebes moj vrat, moje usnice, kozu. Grabis me za kosu, podizes suknju (eh tu suknju) i silovito ulazis u mene. Samo par pokreta. Oboje smo gotovi. Popravljam suknju, na trenutak dolazimo sebi....iopet smo na glavno ulici i nastvljamo hodati prema obliznjem kaficu kako bi popili nasu sad vec standardnu popodnevnu kavu.
Nase mentalno zdravlje ovisi najvecim dijelom o ogranicenosti nase vizije – sposobnosti da izdvojimo elemente temeljne za opstanak, a ostale velike istine zanemarimo. Daj shvati to Johnny vec jednom.....i ne budi vise mracni psiho :))
Post je objavljen 11.04.2005. u 19:09 sati.