Zašto neki ljudi pate na dobru riječ? Je li ponekad i dobro biti tašt? Kolko smo ustvari tašti.
Vjerojatno kao i svaki drugi čovjek drago mi je čuti neku dobru riječ o sebi.
Kad čovjek napravi nešto da udovolji drugom uvijek mu je drago čuti HVALA. Posebno mi je drago kad se ta pohvala kaže pred nekim drugim.
Svaki čovjek je tašt što je i dobro jer ponekad se dobra dijela moraju vidjeti jer ne smiju se ljudi samo špotati, jer ako se nekog cijelo vrijeme kudi e taj ima problema najčešće sam sa sobom.
Čini mi se da nisam jedini koji voli da ga se pohvali jer kad pratiš druge shvaćaš koliko i njima to treba.
I za kraj evo primjer ne baš taštine, ali nečeg vezanog.
Kad mi se počela sviđati jedna djevojka i kad sam joj napokon poslal poruku ta je poruka sadržavala nevjerojatno glupu rečenicu. Normalno odgovor te djevojke bio je krajnje odbojan. Međutim moj frend drugo je jutro otišel u njen razred jer je tam imal frenda i pita on nagals jel neka cura dobila poruku od tog i tog broja. Ona se javi i pita i kak taj tip zgleda, a moj frend pazite kaže.:
NITKO MU NIJE REKEL DA JE RUŽAN.
U biti taj njegov blesav odgovor dal je šansu našoj mogućoj vezi bar u ono vrijeme.
Post je objavljen 11.04.2005. u 18:44 sati.