Umrla je Sofka. Legla na karton od jaja na splitskom Pazaru, kako je to napravila stotinu puta ranije, ali ovoga puta da se više nikad ne digne. Vijest se poput požara proširila Splitom, a kako i ne bi kad su Sofija Seferović i njezina svekrva Fatima Bajrić-Halilović najpoznatije Romkinje, ali i beskućnice uopće u našem gradu. Postale su gotovo simbol Splita, hodajuće legende, koje su nas nasmijale tisuću puta. Mnogi čak na prvi pogled, kad su vidjeli kako Sofija leži na podu, nisu ni pomislili da je to njezin kraj.
Je li se smrzla ili je umrla nasilnom smrću, na što bi upućivao razbijeni joj nos, još se ne zna, a kako nam je rekao dežurni mrtvozornik dr. Antonio Alujević, tek danas će biti napravljena obdukcija po nalogu istražnog suca. Dr. Alujević nam sa sigurnošću jučer nije mogao reći da je osoba koja je pronađena mrtva na Pazaru Sofija, jer joj policija još uvijek nije uzela otiske i utvrdila identitet.
U Centru za socijalnu skrb smo saznali da ih je dan prije Sofijine smrti posjetila njezina svekrva Fatima i kazala im kako je Sofija pala i ozlijedila se. Kako god, Splićani su jučer žalili za Sofijom, jednako kako su prije nekoliko godina žalili za njezinim pokojnim nevjenčanim suprugom Tarzanom. Tarzan je umro 2000. godine, a pokop mu nije bio ništa manje bizaran od života. Pokopan je, naime, dva puta: prvi put po katoličkom, a drugi po romskom običaju, i od tada mirno počiva na Lovrincu.
Iza Sofije i Tarzana je ostalo troje djece. Najstarija Vesna je u domu, a Mustafa (19) i Verica (15) su udomljeni kod velike plemenite obitelji Müller. Već godinama žive s Editom i Uweom Müllerom, hercegovačko-njemačkim bračnim parom koji stanuje na Bačvicama. Müllerovi vode humanitarnu udrugu Život je više, i pored dvoje Sofijine djece, brinu i o svojih petero mališana.
— Mufi je s nama već osam godina, a Verica pet. Budući da nisu pohađali školu dok su živjeli s roditeljima i bakom, Mufi sada ide u osmi, a Verica u peti razred Osnovne škole Pojišan — kazao nam je Uwe Müller, koji je skupa sa suprugom Editom malene Haliloviće doslovce s ulice pokupio i pružio im sigurno i toplo utočište.
Za njihova boravka u Müllerovih, majka i baka su ih ponekad posjećivale i, premda su redovito dolazile nenajavljene, Müllerovi im nisu branili susrete s djecom.
Na koncu, iako su baš Müllerovi, pored svih "fetivih" Splićana, bili jedini koji su udomili dvoje Roma, ne može se reći da se Grad Split i osobito Centar za socijalnu skrb maćehinski odnosio prema obitelji Halilović-Bajrić. Čak su im prije nekoliko godina kupili i kamp prikolicu, ali nestašne kakve već jesu, Sofija i Fatima su više voljele ulicu i posebno kolodvor.
Post je objavljen 11.04.2005. u 12:07 sati.