Uhvatila sam se kako citam novine naopacke. Ma bilo mi je nesto cudno, cinilo se kako teze ide nego inace. I zapravo, svejedno. Kad sam ih okrenula na pravu stranu, zakljucila sam da i nema bas neke bitne razlike. Zaboravljam... usi su mi kao napunjene vatom, grlo mi je napunjeno vatom, oko prstiju mi je vata, oko stopala mi je vata, propadam dok hodam. Tu sam, a ne osjecam, sve mi je daleko, kao da gledam kroz kaleidoskop s nekom opakom dioptrijom, slusam, a rijeci ne dopiru do centra za razumijevanje... sumovi na kanalu. U kanalu. Sueskom. Prekinut asocijativni niz je moja stara boljka.
Kaze, odi spavati. Ali kako? Danas mi je sve tako ruzicasto. Danas sam mali rastopljeni gumeni bombon. Bezglavi.
Post je objavljen 11.04.2005. u 00:32 sati.